Rock’n roll i turbo folk , zaigrala se velika raja pa sve više turbo, a sve manje rock’n roll-a. Kada se turbo folk pojavio krajem 80.tih prošlog  vijeka nismo ni slutili da će se održati, napamet nam nije palo da će se tako lako primiti i duboko korijenje pustiti. Divno je to Rambo Amadeus objasnio «Folk je narod, turbo je sistem ubrizgavanja goriva, pod pritiskom u cilindar motora sa unutrašnjim sagorijevanjem.» One najniže strasti je probudio u Homo sapiensu te otuda danas slika bahatosti, organiziranog kriminala , utjerivanje straha i vjerske indoktrinacije. Objasnit ću Vam kakve veze ima turbo folk sa bahatošću, kriminalom i ostalim navodima. Slike razgolićenih ženskih tijela, uzane pantalone koje više otkrivaju nego pokrivaju, mini suknje,  dekolte  sa kojim je sve na izvolite, vrtoglave potpetice , napumpane usne, jednom rečju – prenaglašavanje ženskih atributa izazivaju muškarca  da uskoči u ulogu ratnika – jak, nabildan, pun adrenalina, težnje za novcem i potpunom dominacijom. Jedino što takvog muškarca zanima je moć koja dolazi od bogaćenja preko noći. Svima nam je dobro znan ološ koji je vedrio i oblačio 90.tih sa svim ovim karakteristikama. Ništa se suštinski nije promijenilo, matrica vladanja je ostala ista samo sada imamo «fina» odjela, uštirkane bijele kragne sa uzanim ili širokom čvorovima na kravatama. Doduše, više je uzanih čvorova jer ovdje se o modi ama baš ništa ne zna. I nije samo da se o modi ništa ne zna, o mnogo čemu se malo ili gotovo ništa ne zna. A stil, to je već sajns fikšn. Nije mi namjera ovim tekstom da se bavim turbo  folkom, namjera mi je da ukažem na društvene devijacije koje podzemno podrivaju u ovim nesigurnim i neizvjesnim vremenima.

Zabrinjava me što ne postoji reakcija. Ljudi su postali imuni na prostakluk i sirovost, vremenom mu se čak i priklanjaju, u njemu vide neki vid zabave.  Ne iznenađuje ali razočarava, narodu je potrebna zabava. Ali da li baš ovakva zabava, zar je moguće da nam je pamćenje tako kratko ili je možda u pitanju površnost, nezainteresiranost, sebičnost, samoživost…važan je trenutak zadovoljstva, a sutra, «o tome ću misliti sutra».

Djeca, mala i velika sve to gledaju, upijaju i oponašaju. Ona mala su još i bezopasna, ali zato ona velika ni malo. Prodavanje magle, krađe i ubistva su postale obrasci ponašanja opasnih momaka sa uzavrelog asfalta. Opet se vraćaju u modu. Imaju novac, jeftine droge, voze jake mašine, oko njih su uvijek zgodne cure, a i slušaju turbo  folk. To je taj samoživi gen koji svakoga dana prebrojava krvna zrnca i jedinica mjere za koju zna je – nacional patriotizam. Patriotizam na balkanski način.

 Za razliku od ološa 90.tih koji su bili zatvoreni u svoje torove ovi su malo uznapredovali pa im više nije mrzak ološ ni preko Save ni preko Drine, važno je samo nekoga odraditi, a para vrti gdje burgija neće.  

O kada bih samo mogla svim ovim «patriotama» koji ne mogu zaspati dok nekoga ne odrade da ugradim čip koji će uticati na njihove loše misli. Kada može jedna Švedska da čipuje ljude, zašto ne možemo mi, pa mi hrlimo toj obećanoj zemlji. A dok nabavljamo vakcine mogli bi poručiti i koji kontigent čipova 🙂 mnogo je zla.

Umjesto reklama puštala bih kultne scene i muziku iz filma «Valter brani Sarajevo» Sjetite se, «Dok je ljudi mjeriće se vrijeme»

«Vreme prolazi, moramo nešto poduzeti.

Ti si učinio koliko si mogao, sada je na mene red.

…Gazda, mogu li ja šta da pomognem?

Meni ne, ali sebi možeš. Izuči dobro svoj zanat, trebat će ti za cio život.

Dok je ljudi mjerići se vrijeme.  »

A imenom Hajrudina Šibe Krvavca odjenuti ulicu u Sarajevu, nemojmo se više pred svijetom sramotiti!