Još jednu godinu ispraćamo ne u baš tako svijetlom ozračju ako je gledati našu svakodnevicu. Živimo u vremenu u kome je izbor za utisak nedjelje dovoljan za čitav život, a ne za jednu nedjelju koja je za nama. Ako pogledamo u novčanik u njemu baš nećemo puno toga naći, u njemu su plaćeni i neplaćeni računi (više neplaćenih nego plaćenih), isečci kreditnih kartica  i nešto sitniša. Poček su zamijenile šoping kartice pa su tako prodavnice pune. Privid blagostanja. A istina je ona tužna slika koju svakoga dana gledamo pored kontejnera.  Za one sa punim novčanicima znamo ili bar mislimo da znamo odakle novac?! Za normalan svijet vrhunac dočeka Nove godine će biti na Trgu Bosne i Hercegovine u Sarajevu, pravljenjem iluzije da smo svetska metropola koja ugošćuje jednog od najvećih zvijezda naše estrade, Željka Joksimovića. Tako ovih dana ide i reklama uz Joksimovićev koncert «Sarajevo, novogodišnji centar regije» Sigurno će Sarajevo biti novogodišnji centar regije, ali šta će se desiti posle drugog dana slavlja kada se probudimo mamurni i shvatimo da život nastavlja tamo gdje je stao?  Turisti su se vratili svojim kućama, dobro su se proveli, njihovi novčanicu nisu prazni jer oni su sa planiranom ušteđevinom došli k nama, više od predviđenog se ne troši. Jedno je sigurno, vratit će se zadovoljni ali malo će njih ponovo doći jer slijedeće godine se traži nova destinacija za provod, tako je sa turistima. A uostalom da li oni imaju ili nemaju, nas se i ne tiče, ne dijelimo sa njima svoju sudbu.
Izvjesno je da će početak godine obilježiti kolektivni odlasci iz Bosne i Hercegovine. Otvarat će se novi redovi vožnje za Njemačku, otvorit će se granice, vize više neće biti potrebne. A znate šta je vrhunac našeg patriotizma –  kolektivno se udružimo da što više ljudi otpratimo na put bez skorog povratka?! Da, prije nekoliko dana slušam na RSG – u reklamu  za rad na aerodromu u Minhenu. «Posao.ba» bez ikakve grižnje savjesti poziva na organizovan odlazak ljudi sa ovih prostora. Kako je istinita ona stara, narodna, «para vrti gdje burgija neće»  Dovoljno je da želite posao u Minhenu na aerodromu, nije potreban certifikat znanja jezika…oni će sve učiniti da zadovolje svoje potrebe, Nijemac je to. A kakve su naše potrebe? Imamo li mi kao zemlja ikakve potrebe ili su potrebe rezervirane samo za one koji misle da su elite, koji su sebe prozvali elitama? Očito je da mi nemamo prava na potrebe?! Ako smo podobni, onda su nas ubijedili da sve što imamo je veliko jer uvijek može biti gore kao što smo iskusili. A ako smo nepodobni, ne da nemamo prava na potrebe, već nemamo pravo ni na život, ni na svoja prava. I ako se pored toga odlučimo za ostanak gušit će nas dok nas ne uguše ili dok nas ne otjeraju, nepodobnima nema mjesta u Bosni i Hercegovini. Najbolji primjer je jučerašnja slika svrgavanja vlasti u Kantonu Sarajevo, tako prolaze nepodobni. Možeš da se uzdigneš ali samo koliko ti to oni dozvole, dalje od toga se ne može. Tako je sa nepodobnima, puštaju se do određene granice, a onda se guše. Zar to nisu fašistički metodi, svi nepodobni u konclogor na privremeni rad, a onda u sigurnu smrt?!