Ne plačem jer sam slaba – plačem jer još uvijek osjećam.

„Suze su OK“, davno je napisala Mirjana Bobić Mojsilović. I jesu.

One su privilegija onih koji zadrže dječji duh, koji svijet vide kroz snove koji su obojeni najljepšim bojama.

Padovi, usponi, boli, tuge i suze, a svi pitaju zašto… Zar i za suze treba razlog?

Presahnule su suze zbog ostavljanja. Naučila sam – svi koji su otišli od mene nisu imali snagu za mene. Izabrali su svoj put koji nikada ne bi bio naš put.

To se uči.

Presahnule su suze za boli. One psihičke, one fizičke – sve prođe već sutradan. Ni to ne vidimo kada treba. Duboka potreba za žaljenjem često nesvjesna zamagli racio i zbogom pameti.

Presahnule su suze za tuge. Imaju li smisla? Ako ne možemo poći ili pomoći, hoće li suze nešto promijeniti? Neće. Osim privlačenja pažnje i često nesvjesne, a možda danas i svjesne potrebe za prikazivanjem lica koje zapravo i nije naše.

I to se uči.

Pa onda dolazi pitanje, zašto plačem?

Znam da se moja otvorenost mnogima ne dopada, ali to nije razlog za moje suze. To nedopadanje mi daje snagu da istrajem na svom putu.

Plačem zbog ljudske naivnosti.
Plačem zbog straha koji se uvukao u ljude.
Plačem zbog ljudske potrebe da budu vođeni, a ne da razmišljaju.
Plačem zbog pohlepe i oholosti koja stanuje u ljudima.
Plačem zbog ljudske površnosti.
Plačem zbog ljudske samoživosti.
Plačem zbog slijepila koje je zavladalo svijetom.
Plačem zbog neznanja koje je pobijedilo znanje.

Svi navedeni razlozi opisani su u svetim knjigama, ali ih nitko ne čita. Postoji neka čudna gadljivost bez razloga, a upravo u njima nalaze se ozbiljne poruke. I znate šta?

Knjige su reformatorske, a poruke moderne, ispred vremena.

Samo jednu sliku vam nudim, a vi prosudite sami. U knjizi Djela apostolska stoji:

17:16 „A dok ih Pavle čekaše u Ateni, duh se njegov uzbuni u njemu gledajući grad pun idola.“

17:17 „Zato se prepiraše u sinagogi sa Judejcima i sa pobožnima, a na trgu svaki dan s onima koje bi našao.“ (klasični prijevod Daničić – Karadžić)

A katolički prijevod (Jeruzalemska Biblija):

“Dok je Pavle čekao u Ateni, njegov se duh u njemu uzbudio kada je vidio grad pun kipova božanstava.“

Svi prijevodi zadržavaju istu glavnu poruku — Pavle nije samo “primijetio” idole, nego je bio duboko potresen i uznemiren onim što je vidio.

Podsjetimo se, Atena u 1. stoljeću, u vrijeme apostola Pavla, bila je jedan od najpoznatijih centara antičkog svijeta. Ne samo po filozofiji, već i po religiji.

I poslije mnogo, mnogo godina, Angela Merkel je predložila Grcima da prodaju neki otok kako bi izašli iz ekonomske krize. Bila sam u šoku da je jedna profesorica fizike zaboravila (želim vjerovati da je u zanosu politike zaboravila) da je Grku rođenjem u DNK utkan strah od bogova sa Olimpa.

Eto, plakat ću i dalje zbog izvrtanja istine.

Čitajte!
Knjige, saznanja i znanje, oslobađaju.