MOJA TI…

SEKS JE LIJEK ZA SVE FRUSTRACIJE

Svet je baš nekako okrenut naglavačke. Ono što bi trebalo da bude gore je dole, a ono što bi trebalo da bude dole je gore. I ti se sada snađi i reci šta je valjano i ispravno. Ne  smijem se više pričama kojima se drugi grohotom smiju. A i ne čudim se više njihovom grohotu, samo konstatujem da smo različiti svjetovi. Jesam li to izgubila smisao za humor ili sam samo ostarila? Ne gledam ni seriju koja je proglašena za hit zato što mi se nešto posebno dopada već je gledam jer ne mogu da shvatim da se sa oduševljenjem prihvaćaju narativi spletkarenja, preljube, laži i obmane. Seks bez ljubavi, muška sirovost i ženska napaljenost, požuda, požuda i samo požuda… i to je hit serija?! Gledam tako,  zanima me  dokle može da traje radnja bez sadržaja kao što me zanima taj svet koji sa velikom strašću prepričava svaku pogledanu i doživljenu epizodu, a sa ništa manje strasti ne iščekuje svaku narednu. Gdje je u tom metežu ljepota koju ne vidim?

Kriza srednjih godina je OK ali…poruke tipa muškarac srednjih godina, šarmantan, obavezno poslovno uspješan osvaja curu koja ima godina koliko i njegova kćer ili pak žena koja odlazi u krevet sa poslovnim partnerom svog supruga, da li je to nova normalnost koju treba prihvatiti? Moja Ti…nešto mi tu baš nema ljepote.

Razumijem da muškarci ne vole plačljivu, zapuštenu, dosadnu, džangrizavu i depresivnu ženu ali ona nije kriva za utjecaj hormona u obaveznoj menopauzi i osjećaja zapostavljenosti. To su osjećaji o kojima se ne govori, a Ona baš to želi. Samo želi da bude primećena.  Razumijem i ženu koja  ne voli da joj muž izlazi sa svojim društvom dok ona sedi kod kuće, čuva djecu i zabavlja njegove roditelje ili ne voli njegovu opsesiju fudbalom opet zbog zapostavljenosti ili joj možda smeta njegovo naprsno dotjerivanje, miris novog parfema i malo izmijenjeno ponašanje.

Sve razumijem, prava ljubav se desi ili ne desi, a svi žudimo za njom. Mislimo da nam se desila kada smo pristali da dijelimo zajednički život , a zaboravljamo da u toj mladosti zapravo i ne znamo šta je prava ljubav. To nešto što nam se desilo nekada je bila zaljubljenost, zgodna prilika da se ostvarimo kao roditelji, da postanemo odrasli i važni jer odrasli su važni, pitaju se.  A onda, ako se desi ljubav, onda tek shvatimo šta je to bilo nekada i tada nastaju problemi. Hemijsku reakciju je teško zaustaviti kada započne, a biologija je ozbiljna nauka. 

Samo ne razumijem zašto su turske sapunice trebale biti zamijenjene domaćim sapunicama? Toliko utrošenog novca za nametanje novo normalnog obrasca muško-ženskih odnosa? Na žalost, medijska rehabilitacija nemorala je zajednički imenitelj društvima koja ne znaju ni gdje su pošla ni gdje su došla.

Komplicirani su muško – ženski odnosi. Traže razgovor, razumijevanje i poštovanje. Na žalost, razgovori se sve češće pretvaraju u monolog ili pri pokušaju uspostavljanja dijaloga utrkujemo se da ispričamo svoju priču. Ne čujemo, ne slušamo, više smo zainteresirani za svoju priču nego za svog sugovornika ali ne zbog toga što nas drugi ne zanima već zato što želimo biti saslušani a potpuno zanemarujemo da i drugi isto žele. U želji za ljubavlju postali smo sebični a nije nam to bila namjera.  Ne snalazimo se u artikulisanju osjećanja.  

Moja Ti, zašto je tako teško biti iskren? Seks je lijek za sve frustracije.

INSTANT SEX I NEDOŽIVLJENI ORGAZAM

Koliko još prošlog mjeseca prisustvovala sam pravom verbalnom boks meču između milenijumske generacije i generacije  ranih 70 -ih. Oni se ne razumeju a govore istim jezikom. Mnogo ružnih reči i poruka je razmjenjeno, a pri tome niko se tu ne ispričava niti pokazuje  žaljenje za ružno izrečeno. Na žalost, ne vidim da će se išta i promjeniti sve dok jedni ne izumru a drugi ne zauzmu njihove položaje. To je matrica od koje se ne odustaje. Danima sam se osjećala loše jer u mom poimanju svijeta, autoriteti još uvijek postoje i  treba da postoje.

Koliko juče, suočila sam se sa instant obrazovanjem neformalnih zvučnih škola u kojima se savršeno prodaje magla za velike novce. Naslućivala sam to negdje ali nisam željela da prihvatim baš zbog postojanja autoriteta, oni bi trebali biti čuvari integriteta. Međutim, proizvod je fenomenalno upakovan i svi su sretni i zadovoljni, i oni koji zarađuju i oni koji plaćaju. Školski primjer mekdonalizacije društva, radost bez žrtve. Kreatori ponude imaju isključivo finansijski interes kojim se stiče moć a njime  gradi imidž na tržištu. Prodavci magle par excellence. A ovi drugi, korisnici proizvoda, sanjaju novac i moć koji treba da im omogući stječeni certifikat ili diploma. Zainteresovani su za proizvod ne zbog sadržaja već zbog stvaranja svoje nove slike u javnost. Važno je biti u javnosti, važno je biti slavan. 

Ovo je vrijeme u kome svi igraju neku igru, u kome svi žele nešto postići, izvući korist samo za sebe.

Kako je IN instant obrazovanje , tako je IN i instant hrana. Mangu i avokadu, dodate rizi – bizi  (ne misli se na grašak i rižu , već prazno, prazno 🙂 ) i gotov obrok. Smuti za doručak, poke za ručak, nema večere, čaša vina i u krevet. Instant hrana se naručuje preko mobilnih aplikacija. Naši milenijalci su opsednuti internetom i njegovim mogućnostima. Blogovi, vlogovi, influenseri, to je ono što privlači njihovu pažnju, oni vole zabavu i smijeh. Život doživljavaju na potpuno suprotan način od starijih generacija, ne doživljavaju ga ozbiljno. Teško im je da se u realnom svijetu dokažu i iskažu, oni govore nekim drugim jezikom.  Rođeni su u vrijeme kada su se djeca još uvijek uspavljivala uz bajke, tako su nametnuti snovi i mašta iskorišćeni kao saveznici na društvenim mrežama. Slušati dobru priču, ispričati dobru priču, prikazati dobru priču je ono što privlači pažnju.

Kod djevojaka je ozbiljno prisutna opsednutost lažnim sjajem, lažnim glamurom, “životom na izvolte”, instant sexom, snovima o instant zaradi, moći, ljubavi i imidžu. Sestre Kardašijan su uvele selfi na društvene mreže, diktiraju modne trendove i uz put skupljaju milione neradeći ništa zahvaljujući pratnjama i lajkovima.  Dobro su se primile na našim meridijanima te tako i mi postadosmo bogatiji za influenserice, kakva sreća 🙁 Nema mjesta odakle nam ne šalju fotke ovakve i onakve, nisu gadljive ni na klozetske šolje. U njihovim glavama samo jedno je  bitno –  biti slavna. Kakav moždani hendikep.

Na Netflixu se prikazuje odlična serija “Projekat Ana”. Istinita priča o predstavnici milenijalaca koja sanja  tipičan američki san – postati slavna i bogata. Poreklom od ruskih emigranata koji žive u Njemačkoj, “naslednica” Ana Sorokin je prevarila najuticajne ljude iz svijeta bankarstva i umetnosti. Život bogatašice je prikazivala na Instagramu sa putovanja, boraveći u skupim hotelima i posetama najskupljim restoranima.  Njen san je bio stvaranje umetničke fondacija . Strast koja je Anu vodila kroz projekat govori o upornosti i sugestivnosti koju imaš kada nešto jako želiš. A onda se namesti da upoznaš prave ljude na pravom mjestu koji su spremni da pomognu jer vide svoj interes. Interesantno je da u prevarama koje je činila nije bilo manipulacije, Ana nikoga nije primoravala na nešto što ne žele, niti je bilo koga ucenjivala. Tipična predstavnica generacije, hladna, otresita, brzo misli, brzo donosi odluke, bez mnogo emocija. Međutim, postoji i ona druga ranjiva, dečija strana kojoj suze ni vriska nisu strane.

I ovdje je prikazan taj interes za dobrom idejom jer svi žele izvući korist. Na kraju kako to obično i biva, miševi pobegnu u rupu a glavu gube naivni. Obavezno pogledajte ovu priču, Ana Sorokin je ozbiljno uzdrmala najmoćnije ljude Amerike.

Na žalost, ovi novi klinci, ne znaju za Đoletovog dedu koji ore nebeske njive, a ni za baku koja čuva sve stvari i sliku njihovog sveca. Kroz maglu se sjećaju, ne mare za prošlost, cilj im je budućnost.

Plašim se budućnosti bez duha i emocije. Kada bi samo na trenutak ove generacije stale i  porazmislile o stihovima…

“Niko ne zna šta ga čeka, dan šta nosi

svako juče ostavlja nam trag u kosi

doba prošlo i buduće, priča ista

sve što sija i ne mora da zablista.

Odiseja, odiseja,

staza trnja ili staza orhideja

odiseja, odiseja,život, to je samo nova odiseja.”