PRIHVATITI SEBE

Od malih nogu pamtim kako je odijevanje bilo pravi ritual u našoj obitelji. Kako se planski njemu pristupalo, kako je ženski dio obitelji išao zajedno kod krojačice Ljubinke i kako je baka bila ta figura koja je na kraju sve aminovala. Tada je to bila mora za sestru i mene, uz stalno ponavljanje pitanja «zašto svi moramo ići na probu?» A onda, obavezno namćorenje na probi, «ovo mi se dopada, ovo mi se ne dopada, neću ovako…» i obavezne suze jer zašto mora biti onako kako se njima dopada, a ne kako mi želimo. Kada se sve to nakon 3 do 4 probe završi, kada haljina ugleda svijetlo dana, onda ide ono što se zove suočavanje sa svojim izgledom, zapravo sa svojim tijelom. Uvijek je u obitelji bio bar jedan kritičar koji bi bio nadglasan jer čuj, zdravlje i ljepota su se ogledali u punim obrazima i oblinama. Obavezan doručak, ručak uz kolač i večera su bili neizostavni obroci. I kako onda nemati obline koje kada dođu neke godinice uopće vam se ne dopadaju, a ne znate kako da ih se riješite. Dijete, dijete, dijete, puno odricanja, a učinak minimalan.

Suočavanje sa svojim tijelom je sudar sa predstavom o sebi i svojim mjestom u okruženju. Naše tijelo postaje objekt koji se posmatra i koji nosi određeno značenje, baš kao i ostali objekti. Zbog percepcije koju o svom tijelu imamo, naši stavovi o životu se mijenjaju. Na skali zadovoljstva krećemo se od nezadovoljstva ka polu-zadovoljstvu i potpunom zadovoljstvu. To nezadovoljstvo je jako opasno jer može izazvati duševnu bol, odvesti u depresiju ili bolesti tipa anoreksije i bulimije. U urbanim sredinama i velikim gradovima sve više je djevojaka koje izgladnjuju ne bi li postale manekenke i na taj način došle do novca i slave. Taj estetski doživljavaj tijela je nešto što stvara sliku o nama u našim glavama. Zapamtite, samo u našim glavama jer slika  koju vidimo i ono što mi doživljavamo,  ne znači da drugi vide isto što i mi i da na isti način objekt doživljavaju. Naše viđenje ide toliko daleko da počinjemo sa prilagođavanjem imaginarnoj slici koju smo stvorili. Prikrivamo ili pokazujemo dio tijela kako bi se dopali drugima, jer važno je dopasti se drugome. Otkuda ta potreba ? Jednostavno je, ako se dopadamo drugome, moguće je da ostvarimo njegovu naklonost, a možda uspijemo da zadovoljimo i neku od svojih  potreba. U suprotnom, javlja se prava bol koja je simbol za ružno, neprihvaćeno, neprivlačno, izopćeno. Zato je važno da zavolimo sebe i svoje tijelo, važno je to samo-dopadanje. Naravno, ono treba biti sa mjerom, baš kao što sve treba da ima neku svoju mjeru, što nije ni malo jednostavno.

Početak formiranje ličnosti počinje sa prihvaćanjem sebe i svog tijela. Povučenost, anksioznost, stidljivost, agresivnost, velika ambicioznost, često su osobine ljudi koji su nezadovoljni svojim izgledom. A onda dođu neke godine kada svi ovi doživljaji splasnu i kada se fokusiramo na članove svoje obitelji. Onda obujemo cipele svoje obitelji pa krenemo sa usvojenim obrascem ponašanja. No, dobro je da se vremenom neke stvari mijenjaju , a sa njima i kriteriji, ali i dalje je važno učiniti sve da se  dopadnemo drugome. Važno je lijepo izgledati. Važno je zavoljeti sebe i voditi računa o sebi, svom zdravlju i svom izgledu. Vrlo brzo dođu godine kada više nije važno kako vas drugi vide, već postaje jako važno da se dopadnete sebi. Kada ujutru ustanete i pogledate se u ogledalo, kažite sebi u stilu Duške Jakšić «dobro jutro ljepotice!» ili «frajeru, sjajno izgledaš!»

U životu ste puno toga prošli –  od onoga što ne želite, ne volite do toga da je došlo vrijeme da možete raditi šta želite, šta volite i da vas pri tome ne bude briga šta će drugi misliti ili reći o vama. Možete li se snaći u novoj ulozi? Ja sam to posložila na sljedeći način – vježbam najmanje tri puta nedjeljno, na autofagiji sam ne zbog kilograma već zbog zdravlja, crveno meso konzumiram možda u tri mjeseca jedanput jer se poželim ćevapa, slušam svako jutro cvrkut ptica, to me opušta, svoj jutarnji ritual kafe ili čaja nikome ne dam i osluškujem svoje tijelo koje uvijek pošalje po neku poruku. I zbog toga sam sretna, naučila sam vremenom da slušam sebe. Dešava se da i dan danas uradim stvari koje ne volim ili ne želim ali toga je sve manje. I da, naučila sam da kažem NE!

Sa godinama sam naučila da volim sebe i da poštujem svoje želje i potrebe. I važno mi je da izgledam dobro ne zbog okoline nego zbog sebe, važno mi je da se osjećam dobro!  Moje dobro je za moje okruženje velika sreća!

I na kraju, priznat ću Vam, obiteljski odlasci kod krojačice mi jako nedostaju, moj partner najviše na svijetu mrzi ženski šoping. A kada sami odlazite u šoping to nema onu draž gledanja, obilaženja oko vas dok probate, namještanja i nakon toga prepričavanja. Moje tijelo je samo moje , vaše tijelo je samo vaše i možete ga oblikovati kako god želite samo ako želite. Ne budite lijeni, u pitanju je Vaše zdravlje!

INTELEKTUALNO MAŽENJE

Hm…iznenađeni ste naslovom i sigurno se pitate kakvo je to «intelektualno maženje». Govorit ću vam o odnosima, o «maznim i grubim ženama» koje imaju svoj integritet, šarm, koje znaju šta žele i znaju ili bar misle da znaju put kako doći do onoga koga žele. Kada pređete pedesetu postajete slobodniji, ne obraćate pažnju na sve ono što vas je sputavalo jer odgoj je nekada bio sasvim drugačiji. Bilo je strahopoštovanja, dubljih emocija, znao se red i poredak. Obrazovanje je bilo važno i bilo je važno na kakvom glasu ćete biti u svom mjestu. A onda je naišao cunami i sve vrijednosti  poremetio, svaki red i poredak je izgubljen. Ostalo je strahopoštovanje, ostale su duboke emocije unutar inicijalne porodice ali svi ostali odnosi su otišli u krivom smjeru. Ekonomske prilike koje su izazvale mnoge neprilike urušile su porodicu, osnažile su ženu da postane samostalna i da sebi dodjeli ulogu koja je prirodno-neprirodna. Prirodno je da bude majka, ali je neprirodno da preuzme ulogu i oca i majke. U tom surovom okruženju, pred Njom je stajao ozbiljan zadatak – zadržati ženu u sebi koja treba da voli i bude voljena.

Tako se život i sa mnom poigrao. Sva iskušenja sam prošla i epilog dugogodišnjih neprilika  je uspjeh moje divne djece koji su postali ljudi. A moj život su obojili divni muškarci o kojima ću jednoga dana napisati knjigu, a do knjige …ostaju moje priče i velika želja da svojoj unuci (moja želja da dobijem unuku) ispričam jednu lijepu bajku. Ne, nisu svi ti muškarci bili moji ljubavnici, oni su moja inspiracija, oni su moji prijatelji, oni su muškarci koje volim i koji mene vole. A šta sam ja njima…žena koja ima posebno mjesto u njihovim životima, ona koja postoji, ona koja je konstanta. Moj divan suprug to ume lijepo da kaže «moja Marijana ima muškarce za sve što joj treba – za duhovnost, kulturu, umjetnost, sigurnost, znanstveno nadmetanje.» Divno je kada imate partnera kao što ja imam. Otvorenost i poštovanje su uvjet za stabilan odnos. Probleme razumijevanja i nerazumijevanja, ljubavi i patnje imaju i oni, muškarci koji nemaju taj čip za javnim prolivanjem suza, oni pate na svoj način. Strast, igra zavođenja je ono za čim svi žudimo. Ali ne ona strast za jednu noć, već strast koja će da traje. No, ne treba se bojati ni strasti za jednu noć. Osjećaj «ponovnog rođenja» kažu da je divan, ne bojte se. Igra zavođenja je sigurno jedna od najljepših ljubavnih igara. Nemojte banalizirati zavođenje, zagušeno svijetlo, svijeće, muzika koju volite, zavođenje pogledom, pokretima, pažnjom, brigom, nježnim porukama, oživite sve ove lijepe stvari, vratite se lijepim trenucima, oni čine život. Flert? Bojite li ga se? Nemojte, može da pomogne u odnosu, može da vam vrati samopouzdanje, da vas vrati sebi i ljubavi prema sebi. A morate priznati, sve je to jako lijepo. Razumijem da imate otpor i strah od flerta, to je genetsko naslijeđe koga je teško osloboditi se, ali ovo je neki drugi svijet, ovo su neke druge okolnosti i neko novo vrijeme u kome smo i mi drugačiji. Obojeni smo sebičnošću jer to je bio model za preživljavanje. Tako sebični smo ogrubjeli, postali nezadovoljni, frustrirani, sve i svi nam smetaju, kritiziramo, uništavamo svoje živote i živote onih koji su pored nas. To je ono sa čim se treba suočiti. Tu nikome nije dobro.

Dečki vole žene/cure sa integritetom ali i ženu/curu koja prede…Cure/žene, budite sigurne, samo budite cure/žene ono što jeste, samo ono što jeste i život će vam biti mnogo ljepši. Jedan od mojih divnih prijatelja je rekao da su žene postale «gnjecave». Nemojte se cure žestiti, istinu je rekao ma koliko se to nama ne dopadalo, izgubile smo sebe! Reći ćete da su i oni «gnjecavi», jesu, i tu ste u pravu, ali i oni su izgubili sebe, imaju genetski kod koji ih tjera da budu nešto što možda i ne mogu da budu jer prilike su daleko od onih u kojima su oni oblikovani.

Pošto ni oni ni mi nismo sretni, vrijeme je za buđenje, za iskazivanje emocija bez straha, vrijeme je za intelektualno maženje. Nemojte da vam godine budu izgovor, uvijek je vrijeme za ljubav!

DONIJELA SAM ODLUKU

Donijela sam odluku da ne puštam energetske vampire u svoj prostor tokom vikenda!

Donijela sam odluku da ne otvaram vikendom poruke koje su financijske sadržine!

Donijela sam odluku da vikendom radim stvari koje mi srce ište!

Donijela sam odluku da poštujem svaki trenutak svog života, samo trenutak je stvaran!

Donijela sam odluku da teško savladanu lekciju “Strpljenje” ne iskušavam, kako je ne bih ponavljala jer lekcije se ponavljaju i uče sve dok se ne savladaju. A ova lekcija je za mene, sigurno jedna od najtežih.

Donijela sam odluku da budnost bude moj vječni pratilac!

Donijela sam odluku da ću cijeniti svoj rad i trud svih proteklih godina jer samo ja znam koliko je sati nespavanja, koliko je suza, zebnje, iščekivanja i straha uloženo u ovo danas!

Donijela sam odluku da ću na probleme reagirati onom čuvenom «O tome ću misliti sutra» jer mogu li ja, možete li Vi, možemo li mi išta promijeniti u trenutku, a da pri tome samo sebe ne sekiramo?!

Donijela sam odluku da ću na život koji mi dolazi gledati kao na avanturu, ne smijem izgubiti dijete u sebi jer tada ću umrijeti. Kako Helen Keler kaže «Život je ili smela avantura ili ništa.»

Donijela sam odluku da ću slijediti samo svoje srce jer svi odgovori su u njemu!

Donijela sam odluku da neću više ruku prva pružati, a svakome tko želi i treba moju ruku, pružit ću!

Donijela sam odluku da ću pamtiti vlastitu istinu i znanje smješteno duboku unutar duše jer kako kaže Tomas Mor «Vera je dar duha koji omogućava duši da neprekidno teži vlastitom širenju.»

Donijela sam odluku da ću nastaviti sa učenjem jer mudrost je vrhunac svih naših saznanja, svega što smo naučili i razumjeli!

U svoj težini okruženja, gluposti, laži i prevare treba živjeti. Živjeti možete  samo ako se okrenete sebi i vrijednostima u sebi. I zapamtite, malo je onih koji će Vam reći da ste lijepi ili mudri ili pametni ili uspješni…a znate zbog čega, LJUBOMORNI SU! Takvi Vam ne trebaju, očistite se od neiskrenih, donesite svoje odluke i krenite svojim putem.  

NE BOJTE SE TIŠINE

Šta nam je to važno u životu? Zdravlje, poštenje, istina, ljubav, vjera, nada, snaga, želja…? Ako je zdravlje Vaš prioritet, ako želite da živite zdravo, ako ste svjesni da Vam je život nekada poklonjen i da prema poklonu imate obavezu, prvu stvar koju treba da uradite – PRESTANITE SEBE DA TRUJETE! Šta znači trovati sebe? Nije to samo priča o duhanu, alkoholu, prekomjernom unošenju slatkiša, pretilnosti, ima nešto mnogo opasnije od svega navedenog – TROVANJE INFORMACIJAMA je moderna i vrlo, vrlo opasna bolest današnjice. Nisu samo problem informacije koje dolaze k nama, ništa manje opasne su one koje se oblikuju u našem mozgu i koje izlaze iz nas. I u Svetom Pismu kod jevanđeliste Mateja u petnaestoj glavi stoji : (Hristos) «dozva narod pa im reče: slušajte i razumijte , ne pogani čovjeka što ulazi u usta, nego, što izlazi iz usta, to pogani čovjeka.» Uvjereni smo da se ta misaona prljavština ne vidi. Kakva je to zabluda, dragi moji. Vidi se, sve se vidi, vidi se i kada mislimo da se ne vidi, emitujemo i ono čega nismo svjesni. Podsvijest može obraditi milione čulnih informacija svake sekunde  i otuda sadrži svu našu mudrost, iskustva i reakcije. Kažu da se ponaša kao dijete, ne poznaje definicije, riječi. Kad god se sukobe svijest i podsvijest, pobjeđuje podsvijest. To ono naše unutra treba upoznati. Kada Vam se čini da Vam ništa ne ide od ruke, a trudite se, borite , želite, puno radite, a opet ništa, znači da je vrijeme da se pozabavite sobom, priđite sebi, pogledajte sebe u ogledalu i ozbiljno porazgovarajte sa sobom. Ako ne pristupite sebi, ništa u svom životu nećete promijeniti, ostat ćete meta otrovnih strelica koje će sve učiniti da unište Vaše zdravlje. Ne bojte se tišine, u njoj ćete naći mir, u njoj ćete pronaći sebe. Ostavite mobilni telefon, ugasite TV, oko nas je ionako puno buke, a ona nam odvlači pažnju od suštinske budnosti. Misli nam lutaju, želimo više toga da čujemo, na više mjesta u isto vrijeme da budemo, želimo sve, a sve nam izmiče. Tišina je prostor u koji nam sve stiže, u tišini čujemo, primamo, u tišini postojimo. Istina je, da bi izgradili svoje carstvo mira, potrebno je vrijeme. Nismo naučeni da se posvetimo sebi, učeni smo da budemo na usluzi drugima… to su ta neka nepisana pravila, usvojeni obrasci ponašanja. Da li znate kada ćete imati najbolji odnos sa djetetom, partnerom, roditeljima, prijateljima – kada budete dobro sa sobom , kada budete jasni sebi, kada naučite da kažete «NE» , kada bez straha budete iskazivali svoja osjećanja, svoje  potrebe, kada se ne budete bojali samoće. Za sve ovo, potreban Vam je susret sa sobom. Samo se sjetite velikih mudraca, vojskovođa koji su se pred borbu ili ceremoniju, povlačili u tišinu. Da li su u tišini molili ili plovili svojom beskonačnošću, ne znamo, ali znamo da su se iz tišine vraćali sa vizijom i energijom rešeni da uspiju. Dok pišem ove riječi, u tišini mi se kroz maglu vraća slika projekta čiji su učesnici trebali da provedu pet dana u tišini. Kada sam o projektu slušala, nisam sebe mogla zamisliti pet dana zatvorenu, okruženu ljudima, a da ne progovorim. Sada znam, nisam bila spremna u tom trenutku za rast, nisam bila svjesna životnog zagađenja, bila sam nesvjesno biće. Tišina vodi izvoru istine, otvara ljubav, jača vjeru, budi nadu, daje snagu, otkriva želje. I ne brinite, na putu ka sebi nećete biti sami, uvijek ćete pokraj sebe imati tog nekoga tko će vas podržati, savjetovati i čuvati. Krenite na put bez straha.