Šta nam je to važno u životu? Zdravlje, poštenje, istina, ljubav, vjera, nada, snaga, želja…? Ako je zdravlje Vaš prioritet, ako želite da živite zdravo, ako ste svjesni da Vam je život nekada poklonjen i da prema poklonu imate obavezu, prvu stvar koju treba da uradite – PRESTANITE SEBE DA TRUJETE! Šta znači trovati sebe? Nije to samo priča o duhanu, alkoholu, prekomjernom unošenju slatkiša, pretilnosti, ima nešto mnogo opasnije od svega navedenog – TROVANJE INFORMACIJAMA je moderna i vrlo, vrlo opasna bolest današnjice. Nisu samo problem informacije koje dolaze k nama, ništa manje opasne su one koje se oblikuju u našem mozgu i koje izlaze iz nas. I u Svetom Pismu kod jevanđeliste Mateja u petnaestoj glavi stoji : (Hristos) «dozva narod pa im reče: slušajte i razumijte , ne pogani čovjeka što ulazi u usta, nego, što izlazi iz usta, to pogani čovjeka.» Uvjereni smo da se ta misaona prljavština ne vidi. Kakva je to zabluda, dragi moji. Vidi se, sve se vidi, vidi se i kada mislimo da se ne vidi, emitujemo i ono čega nismo svjesni. Podsvijest može obraditi milione čulnih informacija svake sekunde  i otuda sadrži svu našu mudrost, iskustva i reakcije. Kažu da se ponaša kao dijete, ne poznaje definicije, riječi. Kad god se sukobe svijest i podsvijest, pobjeđuje podsvijest. To ono naše unutra treba upoznati. Kada Vam se čini da Vam ništa ne ide od ruke, a trudite se, borite , želite, puno radite, a opet ništa, znači da je vrijeme da se pozabavite sobom, priđite sebi, pogledajte sebe u ogledalu i ozbiljno porazgovarajte sa sobom. Ako ne pristupite sebi, ništa u svom životu nećete promijeniti, ostat ćete meta otrovnih strelica koje će sve učiniti da unište Vaše zdravlje. Ne bojte se tišine, u njoj ćete naći mir, u njoj ćete pronaći sebe. Ostavite mobilni telefon, ugasite TV, oko nas je ionako puno buke, a ona nam odvlači pažnju od suštinske budnosti. Misli nam lutaju, želimo više toga da čujemo, na više mjesta u isto vrijeme da budemo, želimo sve, a sve nam izmiče. Tišina je prostor u koji nam sve stiže, u tišini čujemo, primamo, u tišini postojimo. Istina je, da bi izgradili svoje carstvo mira, potrebno je vrijeme. Nismo naučeni da se posvetimo sebi, učeni smo da budemo na usluzi drugima… to su ta neka nepisana pravila, usvojeni obrasci ponašanja. Da li znate kada ćete imati najbolji odnos sa djetetom, partnerom, roditeljima, prijateljima – kada budete dobro sa sobom , kada budete jasni sebi, kada naučite da kažete «NE» , kada bez straha budete iskazivali svoja osjećanja, svoje  potrebe, kada se ne budete bojali samoće. Za sve ovo, potreban Vam je susret sa sobom. Samo se sjetite velikih mudraca, vojskovođa koji su se pred borbu ili ceremoniju, povlačili u tišinu. Da li su u tišini molili ili plovili svojom beskonačnošću, ne znamo, ali znamo da su se iz tišine vraćali sa vizijom i energijom rešeni da uspiju. Dok pišem ove riječi, u tišini mi se kroz maglu vraća slika projekta čiji su učesnici trebali da provedu pet dana u tišini. Kada sam o projektu slušala, nisam sebe mogla zamisliti pet dana zatvorenu, okruženu ljudima, a da ne progovorim. Sada znam, nisam bila spremna u tom trenutku za rast, nisam bila svjesna životnog zagađenja, bila sam nesvjesno biće. Tišina vodi izvoru istine, otvara ljubav, jača vjeru, budi nadu, daje snagu, otkriva želje. I ne brinite, na putu ka sebi nećete biti sami, uvijek ćete pokraj sebe imati tog nekoga tko će vas podržati, savjetovati i čuvati. Krenite na put bez straha.