Divim se svijetu koji hoda sa povezom preko očiju. Vidi samo što mora, naštimao je čulo sluha da čuje koliko treba, a receptore za osjećaje je davno izgubio. Za osjećaje pobrinuli su se drugi davnih godina kada je u isto vrijeme nastalo šesto čulo, čulo za preživljavanje. Epilog projekta „Podčini pa vladaj“ je egoista sa motom „boli me uvo za sve“ . Vješt je manipulator, vjeruje da je najinteligentniji, bez skrupula, izrazito sujetan, uvijek o tuđem dvorištu, svoje podanike koristi kao štit, ne priznaje da ima probleme i uvijek je krivica na drugome, a empatija se ne vidi od ega. 

Kako bi Latini rekli : Similis simili gaudet i eto totalitarnog režima.

Sve oko mene pršti od nacionalizma – srpski, hrvatski, bošnjački, crnogorski. Moglo bi to negdje i biti u redu da je malo više pismenosti u narodu i manje medijske indoktrinacije.  Stanje koje je davno opisala Hana Arent u svojoj knjizi „Izvor totalitarizma“: „Gde god da totalitarizam  poseduje apsolutnu kontrolu, on zamenjuje propagandu indoktrinacijom i koristi nasilje ne toliko da bi uplašilo ljude, koliko da bi ostvarilo svoju ideološku doktrinu i svoje praktične laži“. Totalitarni režimi kakvi su ovi naši svoj teror sprovode nad pokorenim narodom. U Bosni i Hercegovini srce junaka je zamijenilo srce sitno šićarskog trgovca te tako nitko trepnuo nije kada se ugasila Franjevačka teologija u Sarajevu posle 81 godine od kada je preseljena na Kovačiće. A ako bi zagrebali malo dublje, krenuli bi od 1851.godine kada su bosanski franjevci osnovali teološka učilišta u Fojnici i Kreševu što je  ujedno i početak visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. O profesorima sa Franjevačke teologije možemo govoriti samo u stavu mirno, a papir koji inače „trpi“ i ono što ne treba ne može nositi razinu poštovanja prema učiteljima koji su iznjedrili generacije i generacije vrsnih teologa.

Šta bošnjačkim trgovcima uopće znače bosanski franjevci kada historiju pišu podanici režima? Za Al Jazeeru se ide na noge i klanja, moli a o hramu znanja, kulture i religije se javno ne govori. Neke najave o spajanju institucija su još uvijek u zraku a školska godina je na vratima. Nedovoljan broj studenata nije dobar izgovor jer sarajevski univerzitet godinama ne upisuje studente fizike na PMF-u pa nikome ništa, profesori se uredno plaćaju i nitko ne govori o zatvaranju fakulteta. Naravno, fakultete ne treba zatvarati ali se tako treba boriti i za Franjevačku teologiju u Sarajevu. Podsjećanja radi, u tom hramu znanja pored teologa znanje upijaju i civili.

Stjecajem okolnosti, posljednje tri godine hodočastim putevima sv.Franje sa mladim franjevcima Bosne Srebrne. Vrlo pozorno slušam propovjedi fratara (fra Antonio Baketarić, fra Josip Jazvić ) koji govore mladima uzrasta od 14-19.godine. Žao mi je što cijeli svijet ne čuje te propovjedi, to učenje zajedničkom životu a ne suživotu, priče iz daljnje i bliže historije koje govore istinu bez obzira da li one bile afirmativne ili ne po hrvatski narod. Posljednje tri godine kroz Bosnu je prepešačeno preko 400 Km kroz srpska i bošnjačka mjesta, sela i zaseoke. Napaćeni bosanski čovjek je prigrlio, nahranio i napojio djecu i usput ispričao po neku svoju priču. A priče su o ljubavi prema komšiji i dubokom poštovanju komšijske vjere. Odlazak srpskih domaćina sv. Ivi u Podmilačje svake godine ili pak bosanska nena koja svako dijete bez obzira na vjeru želi da nahrani, ili priča o episkopu Andreju Frušiću i biskupu Alfredu Pichleru iz 1969.godine kada je razorni zemljotres pogodio Banja Luku te su se mise koje je predvodio biskup Pichler održavale u srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je nekim čudom preživjela zemljotres. Ima dalje… Kada je zbor krenuo pjevati pjesmu za vreme mise „Zdravo djevo kraljice Hrvata“, Pichler ih je ušutkao da se ne bi možda protumačilo ovako ili onako. Kako je episkop Andrej Frušić znao biti na misi ili slušati, čuo je da je Pichler ušutkao zbor, ušao je u crkvu i rekao „Samo pjevajte“ .

Tih davnih godina banjalučku Eparhiju i Biskupiju dijelila je niska drvena ograda i mala kapija koju su  nazvali „ekumenska vrata“. Tandem, vladika Andrej i biskup Alfred uradili su ono što do dana današnjeg nije urađeno. Postoji i podatak da je papa poslao po biskupu Alfredu medaljon za vladiku Andreja i naravno, po nalogu srpske pravoslavne crkve iz Beograda vladika je  1980.godine premješten iz Banja Luke.

Danas između Eparhije i Biskupije u Banja Luci podignut je veliki zid koji mene asocira na berlinski zid. Nažalost.

Djeca, mladi framaši su zbunjeni, jedno im propovijedaju njihovi duhovni učitelji a drugo roditelji koji po mišljenje odlaze onim egoistima koji napraviše totalitarni režim kako bi vladali. Opasna je  indoktrinacija na toj političkoj razini bilo o kom narodu da se radi. Dobar si Srbin, Hrvat ili Bošnjak samo ako si oženjen djevojkom iste vjere, ako ste viđeni u svojim hramovima, poslušno ostavljate priloge i „ljubite ruke“ svojim vladarima.

Roditelji su za edukaciju a ne djeca. Nisu svjesni sljedbenici projekta „Podčini pa vladaj“ da su također podčinjeni ( nekim bjelosvjetskim gladijatorima), samo što imaju motiv više od svojih talaca a koji se ogleda u strahu od dugogodišnjeg sviranja klavira. Iz straha se rađa blef pa kao u pokeru u kome blefiranje ima svrhu da navede protivnika na pogrešan zaključak. Blefiranje je vještina koja se ozbiljno uči. Najbolji primjer je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

Priča o franjevcima, njihovom učenju kao i njihovim propovijedima je za ozbiljne školske udžbenike.

I neka se ne ljute pravoslavno sveštenstvo i islamska zajednica, ali činjenica je da u Crkvi Svete Trojice u Banjaluci nema sveštenika koji će ispričati povijest crkve i neku lijepu riječ o mistici i duhovnosti pravoslavlja, kao što u Ferhadija džamiji u Banjaluci nema imama koji bi govorio o najljepšoj džamiji koju je izgradio Ferhad paša u šesnaestom vijeku.

Ili… otkud vladaru Tvrtku Kotromaniću ime Stefan a ne Stjepan ili samo Tvrtko I Kotromanić kako piše na spomeniku ispred zgrade Predsjedništa Bosne i Hercegovine? Zamislite tu sluđenost u glavama mladih ljudi koji uče nepotpunu historiju ?! U većini historijskih i pravoslavnih dokumenata se može pronaći da se na Mitrovdan 1377.godine ban Tvrtko pravoslavnim pomazanjem u Mileševi uzdigao na presto kralja Srba, Bosne i Primorja pod imenom Stefan. Pojedini historičari umjesto Mileševe navode da je Tvrtko krunisan u Mili, mjesto bosanskih banova u blizini Visokog. Nije mi namjera da govorim o kralju Stefanu Tvrtku Kotromaniću niti sam pozvana da o njemu pišem, već ove podatke ističem kao činjenice kojima se služe političari kako bi ostvarili svoju ideološku doktrinu šireći neistine.

Kako vrijeme prolazi postaje jasno da je Bosna izgubljena zemlja i da je projekat „Podčini pa vladaj“ uspio. No, ne bi bilo zgoreg promisliti o Žižekovoj ideji „principijelni pragmatizam“ što bi značilo sve usmjeriti ka samo jednom cilju a to je OPSTANAK ČOVEČANSTVA.

I na kraju, hvala od srca fra Antoniu Baketariću za priliku da slušam propovjedi koje nadahnjuju i govore istinu.