Ljudski mozak je neverovatan, šta je u stanju sve da projektuje, osmisli, kako nam oblikuje misli, diktira ponašanje…Njegovo veličanstvo MOZAK! Koliko ga potcenjujemo, ne obraćamo pažnju na njega, sjetimo ga se samo u slučajevima kada čujemo da je neko imao moždani udar ili obolio od demencije. Kada nas boli glava, mislimo na cjelokupnu glavu, njenu spoljašnjost a ne na dijelove mozga. O čemu se radi …neznanju, površnosti, nezainteresiranosti ili možda gluposti? Nikada nećemo priznati glupost jer smo puni sebe, mislimo da smo najpametniji, najljepši i najbolji. Samokritičnost se izgubila  u moru društvenog prostakluka. Šta se to dešava u nečijoj glavi ako javno izjavi, napiše da nekoga mrzi? Kada god čujem riječ «mržnja» osjetim jezu, strah mi obuzme tijelo i dušu jer pomislim na najgore, na uništenje drugoga, neprijateljski odnos prema drugome, fizičku likvidaciju, emotivno, psihičko i socijalno uništenje. Šokirana sam naslovom  knjige Francuskinje Pauline Harmange «Moi les hommes, je les déteste” (I Hate Man), “Muškarci, mrzim vas”.

Pročitavši članak u Jutarnjem listu koji je osvrt na knjigu, zaguglah da vidim o čemu se radi. Mlada 26.godišnja Pauline Hermange spisateljica, blogerica objavila je svoj misandristički manifest.  Želja da je čitaju samo prijatelji nije ostvarena, prvo izdanje od 450 primjeraka je razgrabljeno, do sada je prodato preko 2 500 primeraka, a u pripremi je izdanje za svjetsko tržište.  Francuska se podigla na noge. Pri tome, Pauline je jedna vrlo simpatična mlada žena udata za muškarca kome vjeruje, koji ne spade u muškarce koje mrzi. Stalno se vraćam na njen lik i na njemu ne vidim trunku mržnje. Kratko potšišane kose, vedrog lica, krupnih očiju, pravilnog nosa i divnih filmskih usana …sve to govori nešto sasvim drugo od onoga što ova mlada žena piše, a piše ono o čemu razmišlja i što je u dobrom zaokupljuje. Knjiga se poziva na statistiku iz 2018.godine koja pokazuje da su 96% osoba osuđenih za nasilje u porodici bili muškarci, a 99% osuđenih za seksualno nasilje takođe bili muškarci. Podaci koji se sigurno ne razlikuju drastično kod nas i u evropskim zemljama, ali opet …postoji li druga riječ koja bi zamijenila riječ “mržnja”?

Pišem o ženama, želim tekstovima da ih potaknem na možda jedan novi način razmišljanja, borim se za njihova prava, želim curama da prenesem da je važno obrazovati se, ali volim muškarce i vjerujem u muško-ženske odnose. Pretpostavljam da u knjizi ima priče o patrijarhatu, poslušnosti djevojčica koje odrastaju u poslušne i pokorne žene, opisi da su muškarci lijeni, sebični, kukavice…ali sve sam to već puno puta pročitala, slušala, mnogo toga i doživjela ali opet ne mrzim, mržnja mi je strana.

Nakon ovako agresivnog naslova, stajem u odbranu muškaraca. Mržnjom se ne dobija rat, mržnjom se vodi rat, a ratove više ne želimo i nećemo voditi.

Otvorimo pitanja zašto muškarci ne žele da razgovaraju o feminizmu? Feminizam nije bauk i neće im nauditi, možda će samo malo uvesti reda u haos koji je zavladao?! Educirajmo ih suptilno, lagano, patrijarhat nije od juče, duboko je ukorijenjen u našem društvu. Njihovo odbijanje ove teme je odraz naše dvoličnosti – kada nam odgovara da budemo mažene i pažene, da nam se prizemne želje ispunjavaju tada nam ne smijeta patrijarhat, a kada hoćemo da proguramo svoja prava, onda smo ljuti protivnici patrijarhata.

Otvorimo pitanje grubosti…neće vjerovati jer ni sama nisam vjerovala kada mi je suprug rekao “ti ne znaš da postoje grube žene”. Da , nisam znala, odnosno, nisam razmišljala da žena uopće može biti gruba, a eto…može. Da li se muškarci povlače možda iz razloga loših iskustava, a mi ih nazivamo kukavicama?!

Otvorimo pitanje ženske narcisoidnosti… pogledajte samo društvene mreže, napućena usta, raspuštene kose, haljine koje ističu svaku oblinu ili druga krajnost su polunaga tijela i poze koje šalju poruke da su dovoljne same sebi. Pa koji muškarac će prići takvoj curi? Pravi muškarci vole čednost a ne na izvolte. Čednost ne može da izumre ma u kom vijeku živjeli!

Reći ćete da su i muškarci narcisoidni, umišljeni, pokazuju svoje mišiće po društvenim mrežama…tačno je i oni su baš takvi ali lakše se mogu dovesti u red od nas. U dubini svog bića mislim da je muško ponašanje samo odgovor na naše ponašanje.

Muškarci su lijeni kažu žene, a znate li koliko ima lijenih žena…zašto uvijek gledamo u drugoga, zašto ne pogledamo sebe u ogledalu?

Muškarci su agresivni, jesu agresivniji su od žena ali ima i agresivnih žena. Sve više žena trenira boks, da li ste to znali 🙂 a nekada je to bio isključivo muški sport?!

Borba između muškaraca i žena nije borba između dva ljudska bića, to je borba dvaju ega . Tamo gdje ego dominira, nema mjesta za ljubav. Ako se vratimo Frojdu koji je definisao mržnju kao stanje ega koje želi da uništi izvor svoje nesrećnosti, onda je naša Pauline u dubokom psihološkom problemu.

Možemo puno komparirati ali jedno je sigurno MRŽNJI prema muškarcima nema mjesta. Razgovarajmo, poštujmo se, njegujmo povjerenje i ljubav. I biljka uvene kada je ne zalivamo.

Jedva čekam da knjiga mlađane spisateljice ugleda svjetlo dana na našim prostorima, a do tada želim da vjerujem da je Pauline mlada naivna žena koju će život još dobro oblikovati.

Živjeli naši dragi muškarci!

Živjeli naši očevi, muževi, sinovi, prijatelji i po koji ljubanik 🙂 !

Živjela ljubav!