Sivilo je ušlo u naše živote, izgubila se nada a vjera stanuje još u tragovima.  Probudi se u vreme blagdana kada tradicija zakuca na vrata naših srca. Nedostajanje najmilijih, sjećanja na prošla vremena osvijeste trenutak života, ali samo trenutak. Kada taj trenutak prođe probudi se u čovjeku gladna zvijer koja mahnito traga za plijenom. Vjeru odnese vreli hamsin ostavši duboke posljedice. Napušteni prostori postaju  mjesta okršaja u kojima prežive oni koji varaju, lažu i kradu, oni „sposobni“, idoli mlađim generacijama. Ja takve zovem lešinarima.

Tužna je zbilja u kojoj provodimo dane, u njoj nema života, u njoj se bitiše baš kao što Enes Kišević u svojoj pjesmi „I kamenu je lakše“ piše:

„Biti samo da bi bio?

Bitisati?

U ništavost?

I kamenu je lakše živjet,

kad je kuća grob il’ most.“

Ne možete me demantovati.

Gledam izmučena i ostarjela lica na ulici, koja se više  ničemu ne nadaju. Bore govore o vjekovnoj muci, nadi i vjeri koje su nestale sa oblakom globalizacije. Izgubio se identitet. Misliš da znaš tko si, a zapravo ne znaš da su najteža pitanja – tko si i odakle si? Pitanja na koja više nismo spremni da odgovorimo, površni smo. Zastanem kada treba da odgovorim odakle sam jer znam da me mjesto rođenja ne određuje, to je samo jedan trenutak, a to tko sam i odakle sam je mnogo dublje. Na žalost, ne mogu slaviti generacije koje na ozbiljnost odgovaraju površnošću.

U ovakvom haosu, pošteni čovjek čije lice priča historiju čeka na svoj red i moli da ga zaobiđu bolesti. Nema on novaca za liječenje, a ne vjeruje više nikome. Svi su ga izdali, i partija i crkva i džamija. Partija se uprljala, zavladala je alavost i jednakost se izgubila. U crkvi za blagdane prvi red je rezervisan za one koje da ima pravde bi svirali klavir 100 godina.  Isto je i u džamiji, prvi saf, sto godina robije.

I …šta mu je ostalo? Kasno je da bilo gdje ide, od sebe ne može pobjeći. Grobovi čekaju još jedan leš. A na drugoj strani, zvjeri čekaju lešinu kako bi oteli ostavštinu.

Nemilosrdan je svijet u kome se bitiše.

Da li je do januara ili do Janusa, rimskog boga sa dva lica (po kome je januar dobio ime), mladim i starim, okrenutim ka prošlosti i budućnosti ili je možda strah od osjećaja da će pedeset dana puhati hamsin… nije važan razlog, važna je istina – KARTA SE KUPUJE U JEDNOM PRAVCU!