
“NAJMANJE SE MOŽE OSPORITI A NAJSIGURNIJE NAPREDUJE”
Vreme nemoći me najprije nagoni na borbu za opstanak a onda suočavanje sa sobom. Nije mi mrsko rudarenje po sebi. Bolno jeste ali bez boli nema rasta i sazrevanja. Imala sam puno vremena i još ću dati sebi puno vremena, to zaslužujem.
Iz začaranog kruga moram izaći.
Živjeti u zemlji gdje je glavno pitanje formiranje vlade i podjela vlasti je ravno samoubistvu. Kada otvoriš oči i kreneš sa jutarnjim informisanjem, prvo što čuješ ili vidiš je priča o sastavljanju vlade. Jadno i tužno. Jadno zato što ne postoji medijska kreativnost, ljudi su pristali da služe uredničke politike, a one su zapravo ništa drugo do diktat velikih ili malih sila. Tužno, običan čovjek je prešutno ucijenjen da ukoliko ima želju za nečim višim od pukog preživljavanja, mora se opredijeliti za navijački dres. Zarobljen je u kandžama beskrupuloznih lažljivaca. Tužno je što ne postoji otpor prema tlačiteljima, strah je ogroman. A godine se ne mogu vratiti, trideset godina, nije malo. Razmislite šta ste sve postigli za prvih trideset godina svog života…nije malo, zar ne? E, te godine, lažljivci su nam oteli. Dok su se oni bogatili mi obični smo postajali sve siromašniji. Toliko, neću više, nastavite vi….
Svako od nas ima svoju historiju koja neumitno utječe na sadašnji i budući život. U historiji su poreklo, odnosi u obitelji, sve patnje, boli, zablude i ljubavi, i naravno, naš zdravstveni bilten. Nema nedodirljivih. Sve one infekcije, upale, lomovi ostavili su svoj trag. Ne vjerujete ili ne želite o tome da mislite? Nemate pravo na to, to je neodgovorno prema sebi! Zašto nam inače ljekar kada mu se javimo uzima anamnezu….sigurno ne zato što ga posebno zanimamo, već zbog naše historije koja uključuje poreklo i sve one prilike i neprilike koje su uzrok našeg javljanja.
A onda pitanje, zašto kada otvorimo temu starosti kreće negodovanje – ne osjećam se starim/om, život tek sada počinje, godine su samo broj, itd. Ne osporavam ni jednu od tvrdnji, ali činjenica je da menopauza pravi ozbiljne probleme ženama, a problem sa prostatom zadaje ozbiljne glavobolje muškarcima. Svi ti problemi se javljaju u nekim godinama.
Činjenica je da se vremenom ženi grudi omlitave, smanjuju, hormoni utječu na kosu, kožu, nokte. Koža lica kao i tijela stari, smanjuju se kolagen i elastin zbog čega gubi elastičnost i čvrstinu. Nastaju najprije bore na čelu, a zatim oko očiju i usta. Vremenom, postaju sve dublje. Kako stari tijelo, žena gubi strukturu kosti lica u ranim četrdesetim što automatski povlači interes za nekom dobrom zubnom ordinacijom koju sebi možemo priuštiti bez kreditiranja. Tužno, podižemo kredit da ne bi išli bez zuba. Kosa, postaje krta, lomljiva, opada, sijedi i gubi svoj sjaj, a sve slabije se obnavlja. Ovo je ono što se vidi, a koliko toga ima što se ne vidi, a pravi nam problem – elastičnost mišića, istrošenost kostiju, nakon 35.godine gube se minerali. Lagano ali sigurno smanjuje nam se visina ( i to je vidno) zbog hormona koji opadaju u menopauzi. Ne vide se problemi unutrašnjih organa, bar tako mislimo, ali i to se vidi na neki način jer odražava boju i stanje naše kože. Svaki bol koji nosimo u sebi je nova bora na licu.
Činjenica je da naši dragi muškarci pružaju veći otpor narativu o starosti, vjerujući da su godine samo broj. Zašto se zaobilazi tema o starosti, starost nije bolest ali starost sa sobom donosi bolest?! Žene se muče sa menopauzom, a muškarci sa andropauzom, muška verzija klimaksa. Ne zaobilazi ni jednog muškarca. Vrlo težak period u kome se preispituju vrijednosti i prolaznost života. U andropauzi česti su srčani problemi, proizvodnja sperme i količina testosterona opadaju, nastaju promjene u seksualnom funkcionisanju. Ono što je vidljivo – povećanje masnog tkiva, smanjenje snage i izdržljivosti, prorijeđena kosa, opuštenost kože, promjene raspoloženja. Vrlo čest pratilac nelagodnosti je problem sa prostatom koja je deo muškog reproduktivnog sistema.
Samo sam zagrebala po neupitnim činjenicama i nisam sretna zbog toga. Baš kao i vi suočavam se sa sobom samo za razliku od vas, glasno o svojim suočavanjima govorim. Glasno govorim zbog gore onih lažljivaca koji su gluvi i slijepi, umišljeni i mnogo tupavi – ništa od svega ovoga ni njih ne zaobilazi, niti će ih zaobići, nisu vječni. Glasno govorim zbog buđenja medija koji treba da pokrenu životne goruće teme od kojih zavisi stanje društva. Glasno govorim zbog mladih ljudi koji će vrlo brzo doći u naše godine, a biće potpuno nespremni jer njihov fokus je u materiji a ne u duhu. Glasno govorim zbog generacija koje će doći na ovaj svijet a svi smo mi u obavezi da sačuvamo planetu Zemlju za njih. Glasno govorim jer me odgovornost na to podstiče, moje je dao kao profesor educiram ljude, otvaram im oči, podstaknem ih na promišljanja.
Nije starenje samo biološki problem, starenje je sociološki, kulturološki, etnološki i ekonomski problem. Čovjek je deo zajednice, čovjek je društveno biće.
Izađimo iz začaranog kruga u koji smo uvučeni, mnogo smo mi više od toga. Naše godine su naše bogatstvo u kome je spakovano znanje i iskustvo. Izaberimo sada svoju budućnost i postavimo svoj dugoročni interes jer kako kaže Sovi „Od svih savremenih pojava, ona koja se najmanje može osporiti, koja najsigurnije napreduje, koja se najlakše i najranije može predvideti i možda najteža po posledicama, to je starenje stanovništva.“