Ne bojim se vještačke inteligencije kao prijetnje da će zamijeniti  čovjeka, bojim se vještačke inteligencije jer će prestati knjige da se čitaju. Za sve što nas zanima pitat ćemo vještačku inteligenciju i  slijepo ćemo vjerovati njenim informacijama. Ludilo zvano „vjerovanje“ svemu što je na internetu odavno  je izronilo  iz mračnih dubina. 

Plašim se da prelazimo i prihvaćamo instant rješenja a nismo savladali ni osnove minimuma općeg znanja. 

Plašim se filtera  na društvenim mrežama koji služe da uljepšamo svoja lica a pri tome ne vidimo da gubimo svoj identitet. Ono što želimo biti i onako kako želimo izgledati je naša želja a ne naša zbilja. Želje su unutar nas. One traže rad i istrajavanje do ispunjenja a ne instant rješenja. Ne treba da postoji bojaznost hoćete li uspjeti, cijelog života se naše Ja mijenja, nadograđuje, rastemo zajedno. Sve prestaje  tek smrću, a o njoj tek ne znamo ništa.  Svoj rast možete pratiti ako počnete da zapisujete, vodite svoje bilješke, svoj dnevnik. 

Pokušajte, vjerujem da ćete uživati u upoznavanju sebe.  

Plašim se gubljenja vremena na društvenim mrežama i ovisnosti od lajkova, komentara , dijeljenja…od potrebe da se drugome dopadamo. 

Znam da je teško izaći iz kruga u koje su nas uveli roditelji u ranom djetinjstvu. Učeni smo da vodimo računa šta ćemo reći, kako ćemo se obući, kako ćemo se ponašati za stolom, u školi, tokom igre, u gostima. Ograde su bile sastavni dio našeg odrastanja i tako ukorijenjene ostale su u nama. Svemu su nas učili samo jednom nisu – dok se budemo brinuli o drugima sigurno je da ćemo prestati da se dopadamo sebi. Naši vjerni pratioci postat će nezadovoljstvo i frustracije, izgubit ćemo svoj identitet. 

Plašim se govora mržnje, organiziranih akcija političara i njihovih botova na društvenim mrežama koji koriste neobrazovanu, zaludnu i nacionalno ostrašćenu javnost da probude na trenutak uspavanu ostrašćenost zarad vraćanja moći. Javnost treba držati budnu i plaćati botove za raspršavanje mržnje. 

Veliki umovi su se bavili fenomenom mržnje. Puno toga sam pročitala a toliko je toga što još treba pročitati. Do sada mi je najbliža jedna od Frojdovif formulacija po kome je mržnja stanje ega koje želi da uništi izvor svoje nesreće. Ta destruktivna energija usmjereno je samo na jedno – uništavanje ljudi i njihovih veza. Oduzimanje nekome njegovu konstruktivnu energiju je također destruktivno djelovanje o čemu piše švicarska psihoanalitičarka Jeannette Fisher u svojoj knjizi „Mržnja“.  

Opasnim se igrama igramo. 

 „Nemanje vremena“  i potreba za instant rješenjima u svakom segmentu društva (škola, posao, obitelj, međuljudski odnosi, partnerski odnosi, ishrana) su samo izgovori za izgubljeni kompas. 

“…Prava je budala, koju bogovi ismejavaju ili nagrdjuju, ona koja ne poznaje samu sebe. Ja sam predugo bio takva budala. I ti si predugo bio takva budala. Nemoj to više biti. Ne boj se. Najveći je porok površnost. Dobro je sve što se pojmi.” Oskar Vajld (De profundis)