Legenda kaže da je Arhimed istrčao go iz kade na ulice Sirakuze i uzviknuo «Eureka». Nevjerovatan je taj utjecaj vode koji oslobađa, čisti, opušta, regeneriše, bistri misli. Ne znam kako vi, ali meni je za pisanje potreban «okidač». Istina da je puno «okidača» u toku dana, ali treba u svemu imati mjeru pa tako i u iskazivanju misli.

Počnimo od «Ključa grada Sarajeva» koji je uručen princu Albertu II od Monaka , lijepa gesta. Kada je Tramp uručio Vučiću ključeve Bijele kuće svi su sa podsmjehom komentarisali gestu što zbog Trampa , što zbog Vučića. A i Tramp i Vučić su samo paradne ličnosti. Nikako to da shvatimo i prihvatimo. Kako objasniti našem običnom čovjeku da njegov fokus treba da bude Bil Gejts i ostali moćnici koji upravljaju Trampom i ostalom predsjedničkom kamarilom? Vjerovatno nikako, jer taj naš komšija je zarobljen i korumpiran (korumpiranost nije bila njegov izbor, jednostavno je uvučen), on ne razmišlja o velikoj politici koja zapravo više uopšte nije velika jer velika politika treba da bude sofisticirana, nama nedostupna. Zarobljeni smo od malih vjerujući da su «veliki» , a oni nikada nisu bili manji. Pušteni sa lanca prave rusvaj po svojim dvorištima. A znate kako to inače bude, pustite dijete da se igra, pustite ga da napravi lom, da razbije neku vazu ili saksiju u dvorištu…pustite jedanput, pa drugi put, a onda kada to postane opasno za okolinu, onda se oglasite i pozovete dijete na odgovornost uz po neku pljusku. E te pljuske se bliže našim moćnicima, koje smo mi napravili moćnicima. Baš mi, svako od nas na svoj način. Mi smo im davali i šakom i kapom, a kada ni to davanje nije bilo dovoljno, povjerili smo im svoje živote i prepustili da donose odluke umjesto nas. Nažalost, njihovo znanje ne da je krhko, oni zapravo nemaju znanja ni za srednju školu te ne znaju svoju moć do kraja da iskoriste. Naslijedili su  tajne službe, koje se ne zovu «tajne» bez razloga, nekada su zaista bile tajne, a kod ovih neznalica, te tajne službe su postale javne. Ne sporim da nisu opasne, zadržale su one svoje nasljeđe, ali su ogoljene. Tako ogoljene još jedino one mogu spasiti ove neznalice. Kada tajne službe postanu javne, onda možemo reći da smo dotakli dno jer sada je sve javno, kako bi narod rekao, sada je «sve na izvolte». I zaista je na izvolte, na zlatnom pladnju se dijele karte, na zlatnom pladnju se blefira, na zlatnom pladnju padaju glave, sve je na izvolte.

U tamo neko vrijeme koje naši «moćnici» žele da zaborave ( opravdano da zaborave, jer tada su oni bili nitko i ništa), da ga izvrgnu ruglu kako bi prikrili svoju nesposobnost, tajna služba je imala mnogo ozbiljnu ulogu u državi. Htjeli mi ne htjeli da priznamo, mi obični ljudi služimo samo za potkusurivanje političke kamarile.

Odlična priča o neznanju i strahu od gubitka tla pod nogama je negodovanje «Malog Šengena». Da stvar ne bude paradoksalnija, nakon mnogo, mnogo sastanaka, skupova na tu temu, naši predstavnici iz SDA i DF su odbijali inicijativu i kada je to sve već postala gotova stvar, oni su se sjetili da  pitaju šta je uopće «Mali Šengen». To se u Srbiji kaže «kasno Marko na Kosovo stiže».  Strah od Vučića je smješna, «Mali Šengen» je projekat Evropske Unije podržan kasnije i od Washingtona. Ako BiH odluči da ostane van «Malog Šengena» naškodiće sama sebi, tj. svojim građanima koji imaju samo pasoš Federacije Bosne i Hercegovine.  Za državljane Srbije od 15.oktobra više nije potreban zeleni karton za prijelaz granice između BiH i Srbije. Šta to sve Mali Šengen donosi – riječ je o četiri evropske slobode: trgovina, kretanje ljudi, roba i kapitala. Kretanje ljudi se otvara za koji dan, a naša kamarila se igra i traći naše vrijeme, naše godine…kad-tad će pristati jer će biti primorani. Da se razumijemo, njima to ne treba jer oni i tako imaju sve privilegije, ali čitava predstava im je potrebna jer treba «svom» narodu prikazati kako su oni pod pritiskom, trpe evropske predstavnike, a oni žele da zaštite svoj narod. Laž i  farsa su zajednički imenitelj za naše političare.

Komšije u Crnoj Gori i Hrvatskoj su nam dobru lekciju održali po pitanju demokratičnosti. Kada je Milo Đukanović proglasio rezultate izbore nakon 24 sata, pokazao je koliki stepen demokratije vlada u Crnoj Gori. Mi u BiH još uvijek ne sastavismo Federalnu vladu, a prošlo je dvije  godine od parlamentarnih izbora. Gledasmo po hrvatskoj televiziji sučeljavanje kandidata za izbor predsjednika najveće opozicione stranke SDP – Hrvatske. Pet kandidata se borilo za mjesto predsjednika najveće socijaldemokratske partije. Bila sam više nego prijatno iznenađena najprije brojem kandidata koji su trčali ovu trku jer tako nešto nije zapamćeno ni u SDP BiH niti u DS Srbije (obije socijaldemokratske partije) niti u jednoj od partija ni desne ni lijeve orijentacije, a potom prijatno iznenađenje, zainteresiranost medija koji su shvatili važnost izbora u SDP, kao važan razlog opstanka na političkoj sceni kojom suvereno vlada HDZ u Hrvatskoj, kao i desnica koja vlada u BIH i Srbiji. Da li je odluka medija da prati predizbornu kampanju prepoznata u kući ili van nije toliko ni važno koliko je važno da su kampanje bile dostupne javnosti?! Nameće se nekoliko pitanja…da li kod nas u BiH još uvijek živi komunistički režim u kome samo jedan može biti lider? Čega se to naši lideri boje? Kako su izgradili kult ličnosti unutar stranke i u javnosti te su nedodirljivi? Nije važno da li ste lijevo ili desno u BiH jer svi oni imaju zajednički imenitelj koji se zove  SKJ (Savez komunista Jugoslavije). Njihova retorika, njihove tajne službe koje su sada aktivnije nego ikada su sve modeli iz komunističkog perioda. I znate šta, te službe ne rade same, aktivno surađuju sa službama u regionu. Kakvo licemerje, kakva dvoličnost?  Drugo pitanje koje je čini mi se još ozbiljnije… dokle će ratni narativi služiti kao izgovori za katastrofalno stanje u zemlji?  Dokle će se otvarati žive rane majki koje su izgubile svoje najmilije? Kada će prestati život u prošlosti?

Korona nam je donijela novi izraz «nova normalnost». Toliko prihvaćen u društvu, gdje god krenete neko govori o novoj normalnosti. Ja vas pitam ako postoji «nova normalnost», a kakva je to onda stara normalnost? Da li normalnost može biti nova ili stara ili ono što je normalno je normalno i jučer i danas i sutra?! Opet manipulacija kojom se želi napravi neka po meni potpuno iskrivljena slika društva. Šta treba provući sve pod novu normalnost ćemo tek vidjeti, ali jedno je sigurno, studenti počinju da se bune, neće se više moćnici tek tako provlačiti kao kamila kroz  iglene uši. Poznata je stara biblijska poslovica «Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego bogatome da uđe u carsko nebesko» (Jevanđelje po Mateju).

I na kraju…desilo se nešto jako lijepo u državi Bosni i Hercegovini, papa Franjo je uputio donaciju migrantima u BiH. Povodom Svjetskog dana migranata, 27.septembra papa Franjo je odlučio preko Apostolske nuncijature u BiH konkretno pružiti podršku izbeglicama koji žive u tranzicijskim centrim Ušivak kod Sarajeva i Sedra kod Bihaća. Divna gesta divnog papa Franje.

Sjećate li se vi možda kada je neki od naših poglavara vjerskih zajednica u BiH udelio nekome nešto, ja znam samo da se od naroda traži, a da se narodu da…pa ne znam baš?  Sva ta priča o gradnji crkava i džamija je opet priča o uzimanju, a malo o davanju.

Kada ovako sublimiram dešavanja koja su za nama, mogu slobodno reći “Eureka”, DOŠLI SMO DO DNA! 

Voda je moje prirodno stanište, u njoj se najbolje osjećam. Tuš zamjeni talase, ali dovoljan je da oslobodi misli i pretoči ih u riječi. Tako nastaju moje priče, tako je nastalo i ovo promišljanje. Ne izlijećem gola iz kade na ulicu kao Arhimed, ali vam sretna poručujem, vrijeme je za novi početak!