PRIČA O BOŽIJEM ČOVJEKU

Po tko zna koji put gledam film „Božiji čovjek“ i opet bih ga gledala, iznova, iznova… Ugradila bih ga u obrazovni sistem i pod obavezu natjerala prosvjetne radnike da ga gledaju i svaku scenu nauče kao i poruke kojima nas uči Sveti Nektarije  Eginski. Uopšte nije važno da li je riječ o pravoslavcima, katolicima ili muslimanima, mitropolit Nektarije je bio jedinstven.

Kada zamišljam monaha, svećenika ili hodžu, zamišljam ga baš kao Svetog Nektarija, poniznog koji govori jezikom ljubavi i živi ljubav, i prema onima koji ga vole i prema onima koji ga ne vole. Koji se gnuša moći, On zna da moć okuje čovjeka. Moć čovjeka ne čini slobodnim.

Istina koju je teško ovom društvu objasniti. 

Svako gledanje je kao prvo gledanje jer prolazim tu njegovu sudbinu progonstva. Sveti Nektarije se brinuo o siromašnima a ja o obespravljenima. I to drugome smeta. Pisao je propovedi koje su pomagale ljudima da se približe vjeri. Pišem blog o ženi, otvoreno govorim o sebi jer moja  priča je priča  svake  druge žene samo što one nemaju hrabrosti da se suoče sa sobom.  Preko dvadeset tri hiljade žena i muškaraca čita moje priče. Znam jer imam brojčanik na blogu koji daje podatke. A nikada me nitko nije pozvao da razgovaramo na tu temu. Paradoks. 

Tražim način, mjesto za smirajem ali se bojim da takvog mjesta nema. Trenutan smiraj je privid, zli dusi ne miruju.  Od kako sam došla u Bosnu i Hercegovinu doživljavam progonstvo. Gdje god sam se pojavila iz petnih žila su se trudili da me otjeraju i u tome su uspijevali. Uspijevali jer sam se sklanjala od poganog jezika, loših misli, mržnje, otvorene mržnje. I kada se sklonite, progon ne prestaje. Pitam se zašto? 

Ne znam da sam bilo šta loše kome uradila ili ga poprijeko pogledala?! Da sam nekoga uvrijedila? Krali su, plagirali, lagali, podmetali, optuživali, reketirali, prijetili i sve što su radili, radili su uvijek pred praznike, Božić ili Uskrs. 

Ne pogađa me njihova kleveta, oguglala sam. Pogađa me vrijeme njihove prljavštine jer  u njihovim umovima, srcima nema trunke svetog a prikazuju se svijetu kao vjernici. Borim se sa sobom, sa onim što sam unutra i žalom za izgubljenima koji kada tonu vuku sve sa sobom. Počelo je tijelo da reaguje, često je moj odgovor na zlo bol u lijevoj ruci. Bojim se smrti jer sam samo obična žena. 

Na moju žalost, zalutale ovce, vjeruju masi, ona je brojnija i ima moć. 

Sveti Nektarije se branio šutnjom čekajući glas od Oca, vjerujući da On  zna najbolje. Oduvijek su postojali loši ljudi ali za njih treba moliti jer ne znaju šta čine. Tome nas uči vjera. 

Ni posle dva vijeka ne postoji razlika  u netrpeljivosti prema dobrom, iskrenom, čistom. Kada odabrani rade loše, šta očekivati od čovjeka koji nema mira i bori se sa  ljubomorom, zavišću, zlobom?  Šta očekivati od čovjeka koga materija proždire? 

Nemojte da vas naslov filma odvuče te film ne pogledate. Ovo nije samo religijska priča, ovo je priča o nadi, vjeri , dobročinstvu i beskrajnom strpljenju i poniznosti. 

Neka bude kako je Patrijarh Pavle rekao:

Proći će sve,

ali duša, obraz i ono što je dobro,

ostaje zauvek.“

LJUBAV SPAJA A MRŽNJA RAZDVAJA

Nekako u vreme blagdana/praznika dobijem posebnu želju da se obratim cijelom svijetu sa svojim mislima koje nose ozbiljne poruke. Svjesna ignorisanja medija koristim mediji koji mi je dostupan, a to su u ovom trenutku  Instagram, Linkedin i moj blog. Nije malo 🙂

 Pitat ćete se tko sam ja pa da me mediji zovu, pa recimo neka odgovor bude ovakav – U ovoj maloj zemlji Bosni i Hercegovini (živim još na manjem području koje se zove Federacija BiH) univerzitetska sam profesorica i imam šta za reći, ukazati na devijacije i ponuditi neka rješenja, najdobronamjernije, volim ljude. Ne zanimaju me imena, poreklo, kako se tko moli, jedino što u svakom tražim je ČOVJEK. Tražim čovjeka sa svim velikim slovima. Njih je u tragovima, a ja želim da vjerujem da ih ima još. Nije me strah riječi, moje riječi su prožete ljubavlju. I kada sam ljuta, iz mene govori emocija, srce koje krvari. 

Zatvoreno Sarajevo, zatvoreni mali gradovi, zatvoreni mediji, zatvorene institucije, jedino su otvoreni zatvori a i oni će brzo postati zatvorena mjesta. Odatle informacije ne cure ne zato što tako treba već zato što su unutra oni koji su do maloprije bili na vlasti i ovu zemlju svojski ispraznili i upropastili. Njima se fingiraju suđenja, njima se fingiraju “ležanja” unutra, sve je to EPP (ekonomsko-propagandni program, televizijska reklama) za običan svijet kome se treba plasirati priča da se dešavaju promjene u zemlji. Prikrivanje istine je zajednički imenitelj i onih iz centra i onih sa periferije i onih koji su sebi važni misleći da su važni i nama. Prikrivanje istine je cenzura koja datira još iz starog Rima, naziv od rimskog časnika cenzora  koji je bio zadužen za popisivanje imovine građana radi razreza poreza u starom Rimu. Prvi put se javlja u ediktu protiv  kršćana  (303) cara Dioklecijana. Ima svoj put u srednjem vijeku, a vrhunac slavi Hitlerovim dolaskom na vlast i razvojem medija. 

Nekako smo baš narodi koji nikako da iskoraknu naprijed. Dubravka Stojanović (profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu) analizom udžbenika istorije/historije/povijesti postavila je sjajnu dijagnozu naslovom njene posljednje knjige „Prošlost dolazi“.

Ubit će nas neznanje!

Godinama za prvi nadolazeći Božić objašnjavam svijetu da je Božić svima, ovako ja to vidim…

Sretan Božić svima! 

Mir u svijetu neka bar danas zavlada.

Božić je svima ma kako vi opirali i čime vas sve indoktrinirali. Niko vam neće oduzeti vaš identitet, ne bojte se. Ljubav nas spaja a mržnja razdvaja, pa zato i postoje praznici da ljude spajaju u ljubavi. 

Moj Bog je  i Tvoj Bog i On je samo jedan. 

Za dvanaest dana stiže pravoslavni Božić, pa posle stiže Bajram i svi praznici slave Ljubav, okupljaju oko stola obitelj, svakog namjernika žele da nahrane ljubavlju i mole za mir. 

Da li i dalje mislite da ne treba ovaj dan da slavite  ako niste katolici? 

Na ponoćci u samostanu sv.Ante na Bistriku u Sarajevu bilo je više muslimana i pravoslavaca nego katolika i svi su zajedno pjevali i molili, svako na svoj način. Jesu li oni izdajice?

Dajte, urazumite se, Bog je jedan i Ljubav je samo jedna. 

Želim da vaše domove obasja najljepša svijetlost kao što je ovog Božića obasjala naš dom. Jakov je stigao, Jakov/Jakub, ima isto poreklo i kod muslimana i kod katolika i kod pravoslavaca.

Svjetlost nam osvetli put i sve se bolje vidi.  

Pružite ovom svijetu malo od svojih darova i ne bojte se. Dobro se uvijek dobrim vraća. 

Budimo dobri ljudi!