Nekako u vreme blagdana/praznika dobijem posebnu želju da se obratim cijelom svijetu sa svojim mislima koje nose ozbiljne poruke. Svjesna ignorisanja medija koristim mediji koji mi je dostupan, a to su u ovom trenutku  Instagram, Linkedin i moj blog. Nije malo 🙂

 Pitat ćete se tko sam ja pa da me mediji zovu, pa recimo neka odgovor bude ovakav – U ovoj maloj zemlji Bosni i Hercegovini (živim još na manjem području koje se zove Federacija BiH) univerzitetska sam profesorica i imam šta za reći, ukazati na devijacije i ponuditi neka rješenja, najdobronamjernije, volim ljude. Ne zanimaju me imena, poreklo, kako se tko moli, jedino što u svakom tražim je ČOVJEK. Tražim čovjeka sa svim velikim slovima. Njih je u tragovima, a ja želim da vjerujem da ih ima još. Nije me strah riječi, moje riječi su prožete ljubavlju. I kada sam ljuta, iz mene govori emocija, srce koje krvari. 

Zatvoreno Sarajevo, zatvoreni mali gradovi, zatvoreni mediji, zatvorene institucije, jedino su otvoreni zatvori a i oni će brzo postati zatvorena mjesta. Odatle informacije ne cure ne zato što tako treba već zato što su unutra oni koji su do maloprije bili na vlasti i ovu zemlju svojski ispraznili i upropastili. Njima se fingiraju suđenja, njima se fingiraju “ležanja” unutra, sve je to EPP (ekonomsko-propagandni program, televizijska reklama) za običan svijet kome se treba plasirati priča da se dešavaju promjene u zemlji. Prikrivanje istine je zajednički imenitelj i onih iz centra i onih sa periferije i onih koji su sebi važni misleći da su važni i nama. Prikrivanje istine je cenzura koja datira još iz starog Rima, naziv od rimskog časnika cenzora  koji je bio zadužen za popisivanje imovine građana radi razreza poreza u starom Rimu. Prvi put se javlja u ediktu protiv  kršćana  (303) cara Dioklecijana. Ima svoj put u srednjem vijeku, a vrhunac slavi Hitlerovim dolaskom na vlast i razvojem medija. 

Nekako smo baš narodi koji nikako da iskoraknu naprijed. Dubravka Stojanović (profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu) analizom udžbenika istorije/historije/povijesti postavila je sjajnu dijagnozu naslovom njene posljednje knjige „Prošlost dolazi“.

Ubit će nas neznanje!

Godinama za prvi nadolazeći Božić objašnjavam svijetu da je Božić svima, ovako ja to vidim…

Sretan Božić svima! 

Mir u svijetu neka bar danas zavlada.

Božić je svima ma kako vi opirali i čime vas sve indoktrinirali. Niko vam neće oduzeti vaš identitet, ne bojte se. Ljubav nas spaja a mržnja razdvaja, pa zato i postoje praznici da ljude spajaju u ljubavi. 

Moj Bog je  i Tvoj Bog i On je samo jedan. 

Za dvanaest dana stiže pravoslavni Božić, pa posle stiže Bajram i svi praznici slave Ljubav, okupljaju oko stola obitelj, svakog namjernika žele da nahrane ljubavlju i mole za mir. 

Da li i dalje mislite da ne treba ovaj dan da slavite  ako niste katolici? 

Na ponoćci u samostanu sv.Ante na Bistriku u Sarajevu bilo je više muslimana i pravoslavaca nego katolika i svi su zajedno pjevali i molili, svako na svoj način. Jesu li oni izdajice?

Dajte, urazumite se, Bog je jedan i Ljubav je samo jedna. 

Želim da vaše domove obasja najljepša svijetlost kao što je ovog Božića obasjala naš dom. Jakov je stigao, Jakov/Jakub, ima isto poreklo i kod muslimana i kod katolika i kod pravoslavaca.

Svjetlost nam osvetli put i sve se bolje vidi.  

Pružite ovom svijetu malo od svojih darova i ne bojte se. Dobro se uvijek dobrim vraća. 

Budimo dobri ljudi!