Danas u ovom trenutku uopšte nije važno gdje živimo, nije bitno mjesto, svi živimo pod istim uvjetima – pandemija, brojimo mrtve kao zrele kruške koje padaju sa grane, trpimo politička maltretiranja poduprta ne inovativnim novinarima, truju nas medijskim programima, raznoraznim sapunicama pod izgovorom da je riječ o razbibrizi. Uvijek postoji izgovor i odgovor na duboko isplaniranu aktivnost zavođenja javnosti. A kada svemu ovome dodamo lične frustracije izazvane spoljnim dešavanjima na koje teško ili gotovo nikako ne možemo utjecati, zatim nezadovoljstvo svojim statusom i položajem na poslu, u porodici, nezadovoljstvo partnerskim odnosom, dobro smo i živi. Sve ovo toksično djeluje na naše tijelo i um, a svaki otrov koji permanentno unosimo u organizam vodi u sigurnu smrt.

Šta nam je činiti?

Najljepše Vas molim da se probudite iz dubokog sna u kome ste živjeli život kreiran po uputima drugih. Rođenjem su nam nametnuli model života koji su pa opet oni usvojili rođenjem i tako to doseže jako daleko jer radi se o modelima koji imaju svoju historiju, samo su finese u pitanju. Sigurna sam da u ovom trenutku nikome nije dobro ali svi mi imamo svoje izgovore i neke obzire i baš zbog tako nekakvih obzira živimo duboki san iz koga je moguće da se nikada i ne probudimo. I sada zamislite situaciju da život provedete u spavanju ili preciznije, u duboko komatoznom stanju? Ne vjerujem da je to Vaš izbor! A kako znam da to nije Vaš izbor, pa jednostavno, jer takav život nije ni moj izbor, a mi smo svi povezani na neki način. Neću ovoga puta da Vam govorim o tome koliko je važno reći NE, o tome sam već govorila ali čini mi se da to nije put ka buđenju.

Ovaj put uključuje animaciju čula – vida, sluha i mirisa. Šta vidite kada se okrenete oko sebe? Šta čujete? Šta osjećate? To su pitanja koja traže iskren odgovor.

Gledamo iste ljude, njihova tužna lica, svakoga dana se opraštamo sa dragim osobama. Gledamo ljude koji utiču na naše živote, zavlače ruku u naš džep, u našu privatnost, ulaze nam nepozvani u spavaću sobu. Gledamo svoju djecu koja su izgubljena jer ne vide put kojim bi krenuli, a mi smo u njihovim godinama imali ideale?! Gledamo partnere koji su mrzovoljni i tako daleki, ovo stanje neizvjesnosti dugo traje. Postajemo stranci, sve ređe razgovaramo. Gledamo stare i iznemogle, a ne možemo pomoći jer ni sebi ne možemo pomoći. Vidimo da se proljeće budi, vidimo behar ali i njega je prekrio snijeg. Hoće li napokon sunce otopliti naša srca i probuditi nadu?

Svakodnevno slušamo iste narative, glava nam puca od ponovljenih priča – tko je šta ukrao, da li je SIPA ušla u bolnicu ili nije, šta radi tužilaštvo, hoće li ili neće stići vakcine, imaju li svinjski žele u svom sastavu pa se zbog toga ne nabavljavaju, sukob sa antivakserima,  razne teorije zavjere,  nešto se šuška…itd, itd. I tako iz dana u dan, čovjek da poludi.

Šta u zraku osjećamo – miris smrti, smrt je svugdje  oko nas. Nema djece na ulici, nema graje, piske, vriske, nema radosti. Više ni smog ne osjećamo, maske su prekrile lice.

Čula nam otupljuju. A možemo li tu nešto promijeniti – NE MOŽEMO!

Pa šta nam je činiti?

Promijenimo stvarnost, promijenimo svoje misli. Možda je to u ovom trenutku meni malo lakše reći jer posljednjih sedamnaest godina radim na sebi, na svom duhovnom rastu ali vjerujte mi da je to moguće. Posle toliko primljenih udaraca, toliko padova i podizanja, danas bez problema kažem «nemoj o tome da mi govoriš, ne prija mi ili me ne zanima»   Naše tijelo govori umjesto nas, vjerujte. Danima me je boljelo uho, mislila sam da je upala ali ne, ja više ne mogu da primam iz dana u dan iste informacije. Udaljila sam se od izvora informacija, izašla u prirodu, bila sama sa svojim mislima i bol je nestala. Više ne slušam ono što mi se ne dopada i što mi se kao pjesmica ponavlja. To me iscrpljuje, toksično djeluje na moje tijelo i um. Negativne misli zamijenimo nekim lijepim događajem, nekom situacijom koja nas je nekada učinila sretnima.

Na grč i stres odgovaramo opuštanjem, zar ne?! Prisjetite  se bola koji izazove grč u nozi, kako reagujemo, vrisnemo, uhvatimo se za bolno mjesto, masiramo, štipamo dok bol ne utihne a onda se opuštamo. E to opuštanje neka bude «protuotrov» na stres koji nam drugi izazivaju. Slušajmo muziku koju volimo, gledajmo film koji budi lijepe osjećaje, šetajmo šumom sami ili sa dragom osobom u najvećoj tišini, neka tišina bude veza između nas. Zamijenimo ljude oko sebe ako loše utiču na nas, to je bar najjednostavnije. Reći ćemo da nam  je potreban odmor i bez daljeg objašnjenja. Svako ima pravo na odmor.

Kada ste posljednji put popili šolju toplog mlijeka sa medom ili čaj od majčine dušice pred spavanje? San nam je jako važan, iscjeljuje nagomilani stres, oslobađa se toksina i puni organizam novom energijom. U suprotnom, budimo se umorni, iscrpljeni, otečeni, sa raznoraznim bolovima, a pri tome smo neispavani i …sigurno je još jedan od loših dana pred nama.  

Slušamo puno o meditaciji. Svako od nas treba da pronađe svoj način opuštanja. Da li kroz meditaciju, molitvu, šetnju kroz šumu, neku fizičku aktivnost, stvar je izbora, ali jedno je jako važno – MORAMO IMATI SAMO SVOJE VRIJEME, VRIJEME ZA SEBE, ZA SVOJE MISLI.

Ova nekakva druga realnost zahtjeva rad na sebi. Ne postoji dobar izgovor da ne krenete na svoj put jer Vaš put je put ozdravljenja, sve ostalo vodi u bolest.  Osluškujte svoje tijelo ono je najbolji dijagnostičar. Ako Vas leđa bole, uzrok je nagomilani teret koji nosite na svojim plećima. I najjače drvo puca od tereta enciklopedija ako nema jake tiplove u zidu, a zamislite svoj skelet koji nosi dugogodišnji teret. I bol u želudcu nosi svoju poruku, ne možete nešto svariti ili ste se toliko već ukiselili od svih otrova koje ste godinama taložili. Srčani problemi…ljubav dragi moji, nedostaje ljubav, potrudite se. Mnogo toga možemo naučiti iz homeopatije što će nas probuditi, samo nemojte čekati da problem nastane da bi ste se probudili.

Taj novi put pomoći će da situacije drugačije tumačite, ljude vidite na jedan drugi način, mijenjate svoj odnos prema sebi i prema drugima. Stići će neka nova rješenja, drugačiji odgovori i reakcije.

Volite sebe i vjerujte sebi.