Koliko svjetova u jednom gradu – „krem de la krem“ političkog establišmenta, nevladinog establišmenta, akademskog establišmenta i udbaškog establišmenta. Namjerno je izostavljen kulturni establišment, prije trideset godina protjeran je sa scene. Jednostavno je  prodana priča neobrazovanom i napaćenom svijetu „u vremenu patnje i obnove nema mjesta za kulturu, skupo je.“ To skupo je inkorporirano u obrazovni sistem i kao odličan projekat uspješno živi svoj život, trideset godina.  Namjerno je izostavljen vjerski establišment, neprimjereno je od običnog svijeta suditi „božjoj djeci“. Za njih će se pobrinuti neko drugi, nije na nama da sudimo.

Mene zanima „krem de la krem“ našeg društva, ono „the best of the best“ or „ the very best“. Gdje je ta krema kada žene trpe nasilje? Gdje je ta krema kada po školama buja vršnjačko zlostavljanje? Gdje je ta krema kada se prodaju spomenici kulture nekom nama tako dalekom svijetu? Gdje je ta krema koja bi trebalo da učini ovaj svijet poželjno  mjesto za život?

Kako je preko noći nestao „krem de la krem“?

Istina, noć je dugo trajala, a često mi se čini kao da se još uvijek nije razdanilo. A šta će biti kada se razdani, ne smijem ni da pomislim. Hoće li se neko probuditi od društvene kreme i reći „DOSTA“? Hoće li kada svane tišinu zamijeniti pametna misao, mudre riječi i još mudrija dijela? Hoće li doći vreme da se ne piše o ljudskim nedjelima kako je govorio Nazor dok se kretao ka Prozoru koji je morao pasti?

Dosta je izgovora za nečinjeno, „nemogućnosti“, opravdanja i opasne laži. Nikada nismo izgledali jadnije, očajnije i više uplašeno. Shvatili smo da ne gajimo samo domaće neprijatelje već nam prijete opasni bjelosvjetski teletabisi koji su se uvjerili da mi nemam baš puno mozga. Trideset godina je trajalo naše izravno upoznavanje,  upoznali su sve naše slabosti i sada se grohotom smiju dok ucjenjuju, postavljaju uvjete i glume filantrope. A šta mi činimo? Produbljujemo jaz između nas, podjele su sve dublje i razlike nepremostive. Onaj udbaški establišment je krem de la krem našeg društva. Ironija života. Već sam pisala o udbašima, o kukavicama, uvijek spremni na podmetanje kukavičjeg jajeta.  Jučer mi je rečeno „naljutile ste nekoga“  i zato trpite svu tu nepravdu. Čuj, „naljutili nekoga“ …koga? Kukavice koje se kriju i koje podmeću jer one ne znaju ništa drugo da rade, osim da podmeću, prisluškuju i smišljaju kako uništiti drugoga.

Regionalno, kolektivno smo jadni. Poslušni i odani očevima nacije u svojim osmim decenijama sjede u Vatikanu, Londonu, svjetskim prestonicama jer ovdje nema mladih i pametnih. U naših susjeda, premijer u vrijeme svog mandata mijenja 28 ministara zbog raznih afera, predsjednik države koji ima pretenzije na teritoriju iz 19.vijeka veliča i promovira roditelje čija su djeca ubice, a u nas, krem de la krem su doušnici koji su dres KP zamijenili nacionalnim dresovima. Samo, oni će i taj dres zamijeniti kada dođe vrijeme, kada u našem slučaju padnu očevi nacije.

Dok  se javnosti ispira mozak kolektivnim krivnjama, dok se raspiruje mržnja i dokazuje veće zlo, dotle naši establišmenti skupljati pare od projekata bjelosvjetskih teletabisa koji peru svoj novac na ovom napaćenom Balkanu.

Ovako secirana krem de la krem scena jeste deprimirajuća ali je naša, mi smo joj kumovali. Na početku nesvjesno i bez mnogo izbora ali kasnije potpuno svjesno zarad interesa samo od danas do sutra. Epidemija kratkovidosti je dovela do kolektivne  bežanije.  Eh kad bi se samo znalo kako je svaki privid uvijek  lijep, obećavajući.

Daleka mora i  hladni ljudi, to nije moj svijet.

Samo malo nam treba kulturnog opismenjavanja i umjetničkog nadahnuća i vratit ćemo pravi krem de la krem društva. Kako veli Igo „Prijatelji, upamtite šta ću vam reći, niti ima rđave trave, niti ima rđavih ljudi. Ima samo rđavih odgajivača. S malo truda kopriva bi bila korisna; kada se zapusti postaje štetna. Zato se zatire! Koliko je ljudi koji liče na koprivu!“

 Jadnike vratiti u škole, Jadnike staviti na radni stol u kabinet svakom političaru, ministrima obrazovanja i doušnicima.

Ako je jedan Dostojevski bio opčinjen Igoom, zašto nama ne bi valjao?