Ne razumijem svijet u kojem živimo. I ne želim se praviti da ga razumijem.Ovaj tekst je pokušaj da ostanem živa između naslijeđa koje me oblikovalo i „normalnog“ koje me guši.

Kako crpim energiju na razumijevanje za mene potpuno nerazumnog, osjećam neku čudnu silu koja me uvlači u vrtlog čijih se dubina plašim. Ne plašim se mogućeg mraka kao ni nesagledive dubine, plašim se skučenosti prostora u kome nedostaje zraka jer nema odgovora. U vrtlogu ulazeći u dubinu sve je neprijatnija kakofonija loše vođenih razgovora koje je teško ispratiti, unutra svako govori o sebi sa puno agresije. Miješaju se obrasci odgoja sa ličnim potrebama, naslijeđe sa nerazumijevanjem i ne prihvaćanjem  prilika i neprilika, potrebe sa željama koje potiču iz nametnutog novog „normalnog“. Na kraju dolazi najbolnije, rušenje idealiziranih slika sa kojima odlaze emocije a dolaze duboki lomovi.

Izdaja. Prevara. Samoća.

Groteska današnjice.

Volfgang Kajzer definišući grotesko kao prvu definiciju opisuje „groteskno je otuđen svijet“. Sadašnji trenutak koji me plaši je savršeno prikazao „…to je naš svet koji odustaje da bude pouzdan i mi osećamo da nećemo biti u stanju da živimo u ovom promenjenom stanju. Groteskno uliva strah od života pre nego strah od smrti“[1].

Šta se to desilo u međuvremenu sa nama?

Nismo naučili da se ne jede sve što što leti. Lakomislenost i naivnost su urušile autoritet roditelja te djeca preuzimaju ulogu vaspitača  svojim roditeljima. Mnogo smo gledali filmove i povjerovali smo u ideju da se sloboda uči s prvim honorarom. Uvezli smo model ranog osamostaljenja bez konteksta, bez sistema i bez vrijednosti. Djeca su se snašla, naučila da zarađuju, a roditelji su izgubili pravo glasa, nestali su.

A onda, novac se dopao djeci i više ništa nije bilo kao u filmovima. Na sceni su se pojavili neki lažni idoli koji su pokazali i dokazali da za lagodan život nije potrebna škola, dovoljan je novac i dobro snalaženje.

Ovo je početak sudara svjetova čiji će epilog biti jako bolan za njegove aktere.

Za mnogim vrijednostima žalim.

Dekadencija znanja,  loša tumačenja religije,  eskalacija  fašizacije, ovo je naša zbilja. Život nam je postao kič. Okrenimo se oko sebe. Plastika u ustima, na obrazima, grudima, guzici, kao napuhane lutke u dječijem pozorištu. A teme… Vajldovog romana „Slika Dorijana Greja“ – hedonizam, licemjerstvo, pohlepa, narcizam i na kraju…moralna propast.

Ovako izgleda „Sudar nasleđa i novog „normalnog“

---

[1] Volfgang Kajzer, Groteskno u slikarstvu i pesništvu, str.185.