Blog post
ISTINA BOLI
Koliko je zabluda u nama i oko nas?
Reagujemo na fizičku bol – zub, glava, ruka, noga, bubreg, želudac, grlo, stomak… Ima li šta još da boli? Sve to i ono čega ne mogu da se setim samo su posledice ignorisanja i zataškavanja, guranja pod tepih tuge i boli koje ne možemo da iskažemo. Ne možemo, najčešće iz straha od komentara ili osude drugih. I kako homeopatija kaže: „Duševna bol izaziva fizičku bol.“
Reči, nerazumevanje, popreki pogledi, ignorisanje, laž, licemerstvo, siromaštvo – od takvih boli se umire. Rak, autoimune bolesti, bolesti srca i krvnih sudova, bolesti pluća i bolesti želuca u paketu su sa našim duševnim bolima. Srce ne može da boli, ali može da oboli – ne hrani se ljubavlju. Potisnute emocije blokiraju rad čitavog organizma i eto problema. A bol u želucu ne dolazi od sira i domaćeg kajmaka nego od nemogućnosti da se prevari sve ono što se nosi u sebi.
Godinama, decenijama, a bogami i vekovima, niz obronke naših planina curi ta crna tečnost, pomešana krv i zemlja. Taloži se kao toz od kafe po našim venama. A tamo, u nekom paralelnom svetu, živi iskrivljena istina koja smrdi na trulež kostiju predaka koji su sve ove boli prećutali, ostavljajući nam u nasleđe da trunemo od istih neizrečenih istina.
Pred strahom se ustukne. Pred strahom se savije. Pred strahom se umire.
I tako u krug.
Odzvanja: „Samo tebe čekaju.“
Ima još puno poklapanja i preklapanja, i to bez razmišljanja o boli koja se zadaje. Mladost ne pita za iskustvo i godine, a i ne može da razume, a godine, iskusno, odseku krila pre nego što ptica poleti. Možda opet iz straha, iskustveno, padovi mogu biti jako nezgodni. Bol je neizbežna.
I tako opet u krug.
A onda, kao po zlu, stiže iskrivljena istina po karmičkom obrascu – više puta ponovljena laž postaje prihvaćena istina. Kao bumerang se vrati nakon šest vekova. Nažalost, mrtva usta ne govore. A režija je nešto čime sam opčinjena. Dar i poslušnost od svake ideje pretočene u ideologiju naprave baš ono što nikada ne bledi. Mit koji služi svrsi, a u našem slučaju svrha je: zavadi pa vladaj.
I tako u krug.
A niko o posledicama i ljudima ne govori. Zatvori su nekada bili ozloglašena mesta, a danas mesta za odmor iz kojih izlaze doktorske teze, tomovi knjiga i, po opet dobroj režiji, laž se presvuče u istinu. Oni loši postaju heroji kojima treba klicati. I na kraju im se i kliče pod dirigentskom palicom oca nacije. Bruka živi, a istina je umrla što zbog neznanja, nezainteresovanosti, neshvatanja i nerazumevanja manipulacije, vekovima presvučene laži. Zbog loših ljudi bruka preti da duboko sahrani istinu, a od te boli za istinom se umire.
I tako u krug.
Mnogo je istorijskih trenutaka za mog života. Pamtim četiri – 1. studentski protesti 80-ih, 2. 90-ih – devetomartovske demonstracije, antiratni protesti, veliki protesti za mir 5. aprila 1992., zimski protesti – izborna krađa 1996.–1997., studentski protesti 1998., 1999. protesti Saveza za promene nezadovoljni NATO bombardovanjem i završetkom ratnih sukoba na Kosovu. 3. Petooktobarski protesti 2000. i obaranje diktatora, a onda… 4. 2026. Studentski protesti i obaranje drugog diktatora.
I tako poslednjih četrdeset godina, u stalnom grču, sa omčom laži oko vrata treba živeti.
Kako? – Teško!
Istina stanuje u duši. Ako se ne otvori, umire se od patnje.
Kako istinu ispričati, a drugog ne povrediti? Proživljene godine ušuškanosti u preživljavanju sa prihvaćenim obrascem mitomanije, i ko daje drugome za pravo da ruši nečiji svet? Stihovima kojima se ispraća srpska vojska u boj na Kosovo duboko je zapečaćena sudbina Srbije.
„Zbogom prvi nerođeni sine
zbogom ružo, zbogom ružmarine
zbogom leto, jeseni i zimo
odlazimo da ih pobedimo“
Ne plačem, ridam pred mladima, pred kojima se krije istina. Cela pesma dira svaki moj damar, sve me boli, ali me još više boli ispričana laž. I neka me razapnu, ne mogu iz ove kože. Jedino što nije na prodaju je obraz.
Život je suviše lep i kratak da bismo ga sjebali zbog lažnih režija i tuđih, prežvakanih mitova. Ali dok god većina bira ušuškanost u laži umesto bolne slobode, glave će se ponovo saginjati, a istorija neumoljivo ponavljati.
I tako u krug.









