Koliko su moćne reči Tvorca Psalma “Temeljno ispitaj svoje srce jer iz njega proističe život.” Kako se to ispituje svoje srce – razgovorom, osluškivanjem, meditacijom…?

Za sobom imam toliko ispričanih priča i napisanih storija o razgovoru sa sobom, upoznavanju sebe, more pročitanih knjiga, višedecenijski pokušaji i želje doprijeti do sebe, stalna propitivanja, a nisam vidjela tako očitu stvar – puno toga što sam činila i činim za sebe, činila sam i činim  iz straha a ne iz ljubavi prema sebi. Straha od bolesti, siromaštva, gubitka, neuspjeha, kritike, razočarenja, gubitka slobode, starosti, nemoći, smrti. Tek sa ovako poredanim strahovima, mogu biti svjesna u čemu mi je prošao život.

Strahovi su moje drugo ime, a vjerujem i vaše, samo treba biti iskren prema sebi.

Više od pola vijeka je iza mene, a strahova se nisam do danas oslobodila.  Otkuda tako ukorenjeni strahovi? Strahovi dolaze iz onih principa koji nas prate od malih nogu, koji su duboko u nama – red, rad i disciplina jer su oni potrebni za uspjeh;  pravila ponašanja u kući, školi, prema učiteljici, nastavnicima, profesorima, prema drugarima, a zatim kolegama,  na ulici, u gostima, pred nepoznatima; moralna i etička očekivanja; poštovanje tradicije, a da nas pri tome nitko nije pitao  kako se osjećamo, da li smo zadovoljni u svojoj koži, u nametnutom okruženju i među nametnutim okruženjem? Uspjeh nekada i uspjeh danas su  potpuno različiti pojmovi. Nekada se uspjeh mjerio statusom i položajem na društvenoj ljestvici, a danas, danas se uspjeh vrijednuje kontom u banci. Taj konto u banci obično nema veze sa društvenom ljestvicom. Pravila ponašanja su bila nepisana pravila do kojih se držalo i nije se dovodilo u pitanje bilo kakvo suprostavljanje jer to bi značilo neposluh, a neposluh je nekulturan, vodi razočarenju, iznevjerenim očekivanjima i nepoštovanju tradicije. Ovo su bili prećutni “smrtni” grijehovi. Vjernici su živjeli svoju vjeru i svakodnevno propitivali svoje misli i ponašanja u svojim obiteljima. A ateisti, za njih je poštenje bilo sveto. U takvom okruženju i sa takvim principima rađaju se strahovi. Mnogo toga što činimo mislimo da radimo iz ljubavi prema sebi, ali da li je baš tako? Idemo li u teretanu iz ljubavi ili iz straha? Naučenimo smo da je u “zdravom tijelu zdrav duh” , u pitanju je strah, želimo da budemo zdravi. Zašto prestajemo da pušimo ili mijenjamo način ishrane, pa opet iz straha za svoj život, zbog visokog krvnog pritiska, povišenog holestorala, šećerea u krvi…itd,itd. Ostavljam da sami napravite svoj niz…uvjeriti ćete se, više je straha nego ljubavi. A sve vrijeme mislimo da radimo dobro za sebe iz ljubavi, kakva ironija. Strahovi koče, parališu, uzimaju nam ono najvrednije, sok života.

Svjesni smo svoje ličnosti ali ne i sebe. Uvjerenje da poznajemo sebe ne dozvoljava nam da istražujemo sebe. Ako poznajem sebe nikada neću spoznati ništa novo o sebi, a nemoguće je da vremenom nešto u sebi i na sebi ne promjenimo. Mjenjamo se ne iz pukih želja jer istina je da se plašimo promjena, duboko ukorenjene navike davale su nam sigurnost, mijenjamo se iz nužde, velike nužde. Kako Ivan Stanković, stručnjak za marketing kaže “mala nužda je evolucija, a velika nužda je revolucija”.

Vrijeme neizvjesnosti ništa nam više ne garantuje. Sve češće ćemo biti u prilici da stvari radimo iz velike nužde. Što prije treba prihvatiti činjenicu da smo rođeni sa svrhom, važan je taj trag koji ostavljate za sobom. Važno je da na tom putu ne budemo neko drugi, budimo ono što jesmo.  

Pre nego što svoju slijedeću misao spustim na papir, moram reći da je dobro što moji roditelji neće to čitati ili čuti jer sav njihov trud, njihovi principi bi pali u vodu. Kao majka treba da služim djeci i mužu, u njihovom svijetu nije postojala priča o mom svijetu. Dodijeljena i namjenjena uloga u drugi plan stavlja mene.

E pa, to je bilo nekada. Istina je da su me strahovi odvukli u bolest, a ljubav prema sebi me je izvukla iz bolesti. Trebam se učiti samo jednoj odgovornosti a to je odgovornost prema samoj sebi. Napisah i ostadoh živa 🙂  jer ljubav prema sebi je najljepša simfonija.