Shvatila sam koliko volim svoje godine. U njih je stalo sve za poželjeti – djeca, ti naši muškarci, samo neki od njih su bili ljubavnici, uspjesi, ostvarenja i zrenja, kao jabuka koja zri ili vino koje odstoji. Nemojte misliti da nije bilo suza, bio je okean suza tokom svih ovih godina, i dalje postoje suze, one su moj vjerni pratilac. Nema osjećaja bez suza. I radost i tuga propraćene su suzama. Plačemo od sreće, plačemo zbog tuge,  plačemo kada se rodimo, oglašavamo se svijetu. Drugi se raduju našim suzama. Mirjana Bobić  Mojsilović kaže „Suze su OK“ , a ja bih rekla, „Suze, to smo MI“ . Sretan je onaj tko može plakati. Suze su znak života.

Te godine na svijet gledaju drugim očima. Gledam mlade koji žele nešto a i sami ne znaju šta žele, zavladalo je neko šugavo vrijeme. Novac, novac, novac…histerija za novcem, a taj prljavi novac samo donosi nesreću. Oni koji ga imaju su nesretni, a oni koji ga nemaju su nesretni jer misle da bi im život sa novcem bio ljepši i da bi bili sretniji. Zabluda, još samo jedna u nizu. I tako se cijeli život vrti oko novca, a on je jedno veliko suštinsko NIŠTA. Meni je potreban za lijek, knjigu i dobro vino. Kada bolje razmislim, ne treba mi ni za vino, imam prijatelje koji se za to pobrinu, još samo da nađem farmaceutsku kuću da me sponzorira pa onda bih mogla da živim i bez novaca. Knjige ću posuđivati, neke ću dobiti i na poklon, a neke ću napisati sama.  

Kako objasniti taj „damar“ , tu žilu kucavicu, to nešto što pokreće emociju?

U mladosti te pokreće uspjeh, prestiž na društvenoj lestvici, misliš da si nešto važan jer su opet tamo neki rekli kako je važno imati MOĆ. Budalaština. Manipulatori.  Moć za čim? Moć vladara…davno je prošlo vreme Hanibala Barce,  Napoleona, Gaj  Julije Cezara, Džingis – kana i Aleksandra Velikog. Sada utakmicu vode nevidljivi i nedodriljivi, sa njima ne možete u ring. Suludo  je trošiti energiju na osuđen poraz. Trenutak slave koji mislite da ste uhvatili je samo privid, već sutra će mnogo boljeti. To je ta šugavost vremena danas. Žao mi je zbog tog i svih takvih gorkih okusa koji sputavaju mlade da žive, da osjete život. Život na društvenim mrežama nije život.

Život su oni damari, žile kucavice, uzavrela krv. Život je ona punoća sadržaja, sok koji curi, ispunjena duša, kako bi Ujević (zbirka Kolajna) rekao:

„Duša je strasna u dubini,

ona je zublja u dnu noći“.

Pozovite prijatelje na običnu, brzinsku pastu, onu praznu  – klot-frket (rajčice i sir koji se topi), začinite čašom vina i dobrom porcijom smjeha. Zapjevajte za dušu uz stihove Gustava Krkleca (Poremećeni koraci) uz Massima i Arsena…

„Misli me peku, srce puca, pali

U grlu žeđa kakvi nikad nismo znali

Za jednom kapi čistoga života

Za jednom kapi čistoga života…“