Pitate se vjerovatno ko još „normalan“ u ovo vrijeme razmišlja o mirisu savršenog muškarca? Misle, dragi moji, misle. Rekla bih — baš oni normalni.

A mi… ne znam kako Vi stojite sa odrednicom normalnosti, ali ja za sebe u posljednje vrijeme ne znam baš gdje sam. Ne uklapam se u milje naše svakodnevice. Gasim TV kada čujem p od politike. Kritikujem mnogo toga čemu mase kliču. Hrišćanka i krišćanka sam, a poštujem i postim sve hrišćanske/krišćanske i one druge postove. Borac sam za ideju antifašizma. Iz petnih žila se trudim da ostanem u Bosni i Hercegovini dok me mnogi tjeraju iz nje. Zalažem se za projekte koji se bojkotuju, a na dobrobit su ove divne zemlje…

Treba znati kada stati.

Ovaj, moguće intrigantan naslov, pronađoh u „LuxLife Newsletteru“ koji mi uredno stiže na email. Želim da vidim kako tamo neki drugi ljudi žive — i gdje smo mi u ovom globalnom selu koje se zove SVIJET. Znamo gdje smo, je l’ da… ali to ne znači da ne treba živjeti.

“It takes courage to love, but pain through love is the purifying fire which those who love generously know. We all know people who are so much afraid of pain that they shut themselves up like clams in a shell and, giving out nothing, receive nothing and therefore shrink until life is a mere living death.” Eleonor Roosevelt[1]

Nego da se vratimo mirisu savršenog muškarca.

Šta vam prvo padne na pamet?

Moja prva misao je — obaranje s nogu. Okrenem se u prolazu za nekim muškarcem. Njegova pojava, stil, stas i miris su tako upečatljivi da ne možete ostati imuni. Nije grijeh okrenuti se. (Da ne bude zabune — okrenem se iz istih razloga i za ženom koja sve to nosi.)

A šta je tu presudno — odijelo, stil ili miris?

Rekla bih: stil.

Stil je ono što povlači za sobom i miris. Muškarac od stila miriše na čistoću. Na notu koja je našem čulu bliska. Ostavlja trag za sobom.

Ah, ti olfaktorni signali… mogu probuditi emocije, vratiti nas prošlim vremenima, starim ljubavima. Neki mirisi jednostavno ostavljaju tragove koje je nemoguće izbrisati.

Važno je, momci, da budete uredni. Lijepo podšišani. Stilski odjeveni. Sa osmijehom koji govori više od riječi. Naočiti i duhoviti.

Prvi utisak je važan — bez obzira na godine. Za ljubav su uvijek prave godine.

Dodajte svom šarmu kap parfema. Diskretno. U skladu sa godišnjim dobom. Ali postoji jedan miris koji miri sva godišnja doba.

Creed — Green Irish Tweed.

Drven, cvjetni, mošusni. Limun, verbena, nana, list ljubičice, iris iz Firence, sandalovina, ambergris. Za svaku priliku. I uvijek ćete se osjećati posebno.

Kažu da je Davidoff Cool Water dostojna zamjena. Ne znam. Znam samo da je ovaj savršen.

Ali znam i nešto važnije.

Muškarac od stila može nositi i najjednostavniji miris — i opet biti zavodljiv. Jer on ne nosi parfem. On nosi sebe. Svoju notu muževnosti.

Što sam starija, sve više tražim prostor približavanja dva pola. Svijest o samostalnosti, uspjesima i snazi žene ne isključuje ljubav. Naprotiv. Sve to dobija puni smisao u susretu.

Jednom ću vam ispričati ljubavnu priču o Marijinom dvoru u Sarajevu. Ili priču o Muzeju u Zrenjaninu, napravljenom iz ljubavi prema jednoj ženi.

Pustimo muškarce da nas vole.

Njihova ljubav najljepše miriše.

A naš voljeni muškarac — miriše na sebe.

Na trag koji je neizbrisiv.

Počnimo i mi misliti kao normalni ljudi.

Za ljubav je potrebno samo jedno: da budemo ono što jesmo.

---

[1] „Za ljubav je potrebna hrabrost, ali bol kroz ljubav je vatra koja pročišćava i koji oni velikodušno vole. Svi znamo ljude koji se toliko boje boli da se zatvaraju poput školjki u školjci i, ne odajući ništa, ne primaju ništa, pa se stoga smanjuju sve dok život nije puka živa smrt. ” – Eleanor Roosevelt