Da li je do mene, okruženja ili vremena u kome  živim? Prilike mjenjaju ljude, njihova razmišljanja, utiču na navike, način života. Otuđenost je naša nova normalnost. Istina je da ne ljubim frazu “nova normalnost” jer ne razumijem narativ o staroj I novoj normalnosti, razumijem samo da se vremena mjenjaju, da neki trendovi ulaze na velika vrata krhke Evrope, razumijem da se mnogi ne snalaze sa tim trendovima, razumijem da se mnogima sve to ne dopada, ali isto tako razumijem da postoje oni koji to svresrdno podržavaju I da zapravo uopšte nije važno da li se meni ili vama nešto dopada ili ne dopada I da moje ili vaše mišljenje sve više gubi na važnosti. Jednostavno, ne želim svoju energiju da gubim na puka dokazivanja šta je bolje. Moj svijet je moj svijet, u njemu važe moja pravila I moja normalnost.

Da li u radu sa mladima ili spašavajući svoj život, shvatila sam da ako želim da sačuvam sebe, jedan od sigurnih puteva je otudjenje, vraćanje majčici Zemlji. Sebično, mnogi će reći ali da li je važno šta će neko reći kada tim nekima nije važno šta ću ja reći? U svijetu u kome sebičnost postaje vodilja nove normalnosti ne vidim da je grijeh sebično čuvati sebe, svoje tijelo I duh. Nekada se nije isticala po tržnicama oznaka “organsko” , takvim “upozorenjima”  nije bilo mjesta jer sve što se iznosilo od voća I povrća, podrazumjevalo se da je bilo zdravo. Zašto “upozerenje” organsko – pa I vrapci na grani znaju  da je riječ o direktnoj kontaminaciji zemlje I biljaka.

Bez obzira na obzir, majčica Zemlja daje energiju za preživeti. Vraćanje prirodi, zemlji, vodi, vazduhu znači put ka vraćanju sebi. Iz zemlje crpimo energiju. Zatvorite oči I zamislite da se valjate po zemlji na nekom proplanku, udišete vazduh I bez ikakvih misli prepustite se trenutku. Vizulizujte sliku gdje ispuštate svoje boli, tugu I probleme I duboko udahnite. Majčica Zemlja će vas bogato nagraditi, obnovili ste energiju I opet dišete punim plućama. Šetnja šumom, boravak na planini spojiće vas sa zelenom bojom koja je simbol rasta, svežine, sklada I plodnosti. Setite se samo kada ste neraspoloženi koliko vas cvijeće obraduje, kada nekom idete u posetu često ponesete cvijeće, u wellness centrima dominira zelena boja koja ima opuštajući efekat…I sada recite da priča o bojama nije važna?! Da se podsetimo, u drevnom Egiptu zelena boja (egipatski – wahdj) je bila simbol vegetacije, uskrsnuća I besmrtnosti. Slijedeći korak u prirodi je da zagrlite drvo I krenete sa “kupanjem šumom” o čijim blagodetima sigurna sam da sanjate.

Na putu kroz šumu, naići ćete sigurno na rijeku Ili potok kome ćete se obradovati da bi utolili žeđ ali voda znači mnogo  više – odnosi sve boli I patnju, spira loše emocije. Koncentrišite se I čujte kako rijeka huči iz dubokog kamenog procijepa, to je jedan novi zvuk prirode. Setite se samo koliko puta su vam rekli da bacite neki predmet niz reku, ona će odneti sve loše sa sobom. Kada ste loše volje duga tuširanja su siguran lijek , voda će sprati brige I loše misli.  Ako žudite  za morem, obavezno zaronite u dubine modrih boja, tamo vas čeka neki novi svijet, Posejdonovo carstvo . A oko svih mora teče sedi Okean koji ima tri hiljade sinova – rečnih bogova I tri hiljade kćeri – Okeanida, boginja potoka I izvora. Svi oni napajaju Zemlju I sve što je na njoj.

Vraćanje  vodi je zatvaranje životnog kruga – od samog začeća I slijedećih devet mjeseci voda je bila naše okruženje. Sve informacije I veza između majke I djeteta ostavera je u vodi.

A onda na red dolazi vazduh za kojim toliko žudimo. U kontaminiranom svijetu sve češće imamo potrebu da udahnemo duboko. Odlazak u planine je sigurno rješenje za tako željeni reset. Mnogo je blagodeti koje planinski vazduh nosi sa sobom ali jedno je sigurno, nakon nekoliko dana provedenih na planini možete se “očistiti”  od mobilnih telefona koji ozbiljno zagađuju naš mozak i dušu. Na planini nema signala , nedostupni ste J .

Bavljenje sobom je ozbiljan posao ali svi mi to zaslužujemo.