Probudila sam se neobično rano za nedjeljno jutro, nedostajalo mi je sunce koje je ovih dana kupalo moju sobu. Probuđena, a ne želim da se probudim, u sobu mi je ušlo neko sivilo, ne volim to. A onda šok,  «Zagreb je nastradao u jakom zemljotresu». Ne vjerujem, trljam oči, Tvoj , moj, naš Zagreb, moji prijatelji, naši prijatelji, prijatelji i rođaci mojih, Tvojih, naših prijatelja…Prije 10.godina, treslo se moje Kraljevo (5,4 Rihtera), a sada moj Zagreb (5,5 Rihtera). Nakon filma užasa koji je kao munja protutnjao mojim mozgom, nakon obavljenih razgovora, poslanih poruka, slijedeća misao je tako jednostavno, sama od sebe došla – mnogo smo Boga naljutili, mnogo smo loši kao ljudi…ma sve je otišlo u pm. Koliko sinoć na spavanje nas je ispratila informacija o policijskom času, u Beogradu od 17.00, u Sarajevu od 18.00, u Banja Luci od 20.00 do 05.00. Po glavi su počeli da mi se vrzmaju brojevi zaraženih, izoliranih, počeli smo da se takmičimo koja država prednjači u broju oboljelih…hvalimo se koliko respiratora imamo, tko nam je prijatelj u svijetu, šta nam od koga pristiže kao pomoć, prozivamo ljude za neodgovornost, molimo ih da poštuju propisana pravila, a kada se molba ne usliši, prijetimo. Pričamo o virusu, njegovoj posljedici, a ne govorimo o ekonomskoj krizi, pa ništa u zemljama ne radi. Igramo se škole  preko javnih medijskih servisa, objašnjavajući javnosti kako je sve u redu, a veze nemamo sa život o obrazovanju i nastavi u vanrednim uvjetima.  Najedanput su nestali sa scene svi oni koji su nam do jučer trovali živote, koji su nas reketirali, pretili, sejali seme mržnje, dokazivali svoju nacionalnu pripadnost …miševi su se vratili u svoje rupe iz kojih ih je poplava nekada davno izbacila uz sav folklor primitivizma i narušenog sistema vrijednosti. Alo miševi, da li znate da narod troši ono malo novaca što ima, a i to će brzo prestati. Kada nestane novca koji se sumanuto troši na brašno, šećer, kvasac, toalet papir, ulje, meso… drugi, oni vaši mišići neće imati šta da zarade pa će i oni postati siromašni, a onda ćemo svi postati siromašni. To što ćemo biti siromašni, pa i nije strašno, strašno je što smo loši i što uvijek ispašta običan svijet.Znate šta, i danas slušam o podijeljenom društvu, pa jeste li vi u medijima normalni ??? Umjesto truć-bla, hajde da se podsjetimo onih DESET zapovjedi, onih zajedničkih  zapovjedi u Pravoslavnoj crkvi, u Katoličkoj crkvi, protestantskoj, evanđeoskoj, nazarenskoj crkvi, u Islamu : 5. Poštuj oca i majku da bi dugo živeo na zemlji; 6. Ne ubij; 7. Ne čin preljube/ Ne sagreši bludno/ne čini blud; 8. Ne ukradi/Ne kradi; 9. Ne svedoči lažno na svog bližnjeg; 10. Ne poželi ništa tuđe/ Ne poželi tuđe bližnjeg svog/ Ne poželi išta što pripada prijatelju.
E moj narode, ne moraš znati Deset božjih zapovjedi, ali znaj moralne  principe. I jedni i drugi govore isto. Nisu nam bile dosta 90.te pa smo počeli da oštrimo koplja, bliže se izbori…sve koji misle svojom glavom treba ukloniti na ovaj ili onaj način. Dobro vam ide «skidanje glava». Rasturili ste porodice, uništili ste osnovnu ćeliju društva. Toliko lažemo da vremenom i sami povjerujemo da je laž istina. Malo nam je svoga pa bi i tuđeg, malo tuđeg znanja, tuđe zemlje jer nam se dopada ideja da ispravljamo istoriju/ historiju/povjest. Sve nam je slađe tuđe, nikako svoga plota da se latimo.  Pa kada smo toliko loši, dobro smo i živi!