Svako od nas ima svoju storiju kojom je manje ili više zadovoljan, u kojoj je sretan ili nesretan. Kako bi Džubran rekao radost i žalost su neodvojive.  «Zajedno dolaze, i kad vam jedna sedi sama za stolom, zapamtite da vam je druga zaspala na postelji.»

Te naše storije kreiraju i uređuju svi okolo nas, a mi sami ponajmanje. Nismo ni svjesni koliko je taj početak važan kada ugledamo svijet očima koji nije ni nalik onome u kome se vrlo brzo nađemo. Ljubav, pažnju, toplinu doma  ponesemo sa sobom ako imamo sreće. Nismo je svjesni, mislimo da nam pripada, a zapravo nama ništa ne pripada. Jednoga dana sve ono što smo grčevito čuvali će se razdavati, a čuvali smo iz straha da nam može zatrebati. Kada će zatrebati, sutra? Zabluda. Skupljamo krhotine prošlosti potpuno nesvjesni boli koju zadajemo sebi. To su oni Preverovi teški okovi  sa trga željeza. To naše «sutra» je obična imaginacija, sutra nam više mnogo toga ne treba, sutra je novi dan, nešto novo nam je namijenjeno. Stvari dolaze onda kada su nam  namijenjene, a ne kada mi to želimo. Mislim da nismo spremni na ovakav način da se suočimo i prihvatimo život, a šteta ?! Žurimo nekuda, a ni sami ne znamo kuda.

 Na svom putu pokupimo svu moguću surovost, nepravdu, strahove i nadu. Godine provodimo na klackalici između stvarnosti i mašte, a neprestano slušamo zvukove koji nas plaše. Želimo život, a plašimo ga se. Plašimo se samoće, a samoća je najveći dar koji možemo dobiti. Budi naša čula, potisnute talente i kreativnost. Vodi nas ka izvoru mudrosti koji ruši naše zablude. Tišina otvara srce  i um. Shvatamo da radost ne stanuje u nama već u svetu oko nas, u ljepoti prirode, nebu, vodi, cvijeću i drveću, životinjama, čistim dušama.

 Istina je u dječjim očima koje vide svijet u kome caruju sreća  i  ljubav. Zato nemojte prestati da sanjate i vjerujte u bajke. Dobro uvijek pobjedi zlo, samo vjerujte. I  Pepeljuga je sanjajući čaroliju osvojila srce jednog princa. Vreme prolazi, i ono lijepo i ono ružno postaju samo naše uspomene. A život…

«Život je žena – lepa čarobnica što nas opčini, omami duh, obaspe obećanjima. Ako ne ispuni obećanja, postajemo nestrpljivi. Ako ih ispuni, bude nam dosadno.

Život je žena koja oblači bele dane obložene crnim noćima.

Ljubav je žena koja se kupa u suzama onih koji je vole, miriše na krv svojih žrtava.

Život je žena koja u ljudskom srcu vidi prijatelja i odbija da se uda za njega.

Život je bludnica, ali lepa. Ko zna za njenu blud, zamrzi njenu lepotu.»

                                                                                                             Džubran