Kemo je pjevao «Vratio sam se, živote otjer'o sam dane sive…» a u meni tinja strah. Vrati ti se čemu, gdje je život u kome «opet kuca strana lijeva»? Ovdje ili tamo? Gdje je to tamo? Gdje je to mjesto? Nekome je dosta to što ima, neko mjeri po kvantitetu, a neko po kvalitetu. Ima li kvaliteta bez kvantiteta? Ima li duha bez materije? Tamo gdje on želi ići ima svega što moj duh traži, a ja…očito je da sam se napila vode sa Sebilja pa mi je teško krenuti na put. Znam da je tamo sigurnije, znam da su tamo bolji ljekari, da je život sigurniji, da me nitko neće gledati poprijeko zbog ekavice, znam da je Skadarlija mjesto za mene, znam da su tamo moji prijatelji, na očigled, tamo mi ne bi trebalo ništa nedostajati. Tamo je sve, naizgled, tamo mogu «budna sanjat». Kakva je to varka, kako su samo uspjeli da nas postave u situaciju da vagamo svoj život. Baščaršija, Skadarlija ili Gardoš, Dva jelena, Reka ili Topić vinarija, Narodno pozorište, Scena Stupica, Atelje 212, Pozorište na Terazijama ili Narodno pozorište, Sarajevski ratni teatar SARTR, Kamerni teatar, Baščaršijske noći, tamo su knjižare, velika je ponuda, tamo se organiziraju svjetski spektakli. Mnogi bi rekli da se mjesta ne mogu porediti … da, sa jedne strane i ne mogu se porediti ali se zasigurno mogu vagati. Oni koji žele od života nešto više, onu punoću koju život nosi, mogu da imaju dilemu. Tu punoću ovdje nam tamo neki neuki i primitivni uskraćuju jer su konzervativni, ne znaju za više od onoga što su njihove potrebe, oni vrijednosti mjere kvantitetom. Njihovo poimanje kvaliteta je vrlo upitno.

Kada se udaljim i pokušam da posmatram sa strane i bez emocije, sve što vam mogu reći da i jedni i drugi imaju toliko smeća koje prijeti da nas sve skupa uguši. Koronavirus je izvrsno ogolila naša društva, naše prilike, lopove, paralizirala privrede, otjerala turiste i prepustila da se sami snalazimo. Glupost naših političara je dovela do prestanka dugogodišnje muže Istoka ili Zapada, svi smo sada u istom čabru. Zajednički nam je kriminal, neko će reći ovdje je puta tri, reći ću vam, tamo je puta tri, četiri ili pet. Što je bara veća, više je krokodila. Razlika je u podmetanju, ovdje vam se podmeće ispod žita, tamo vam rade otvoreno o glavi, ovdje ne znaš s kog boka će ti prići, tamo idu pravo u prsa. I jedni i drugi imaju akademsku mafiju, s tim da je ona tamo puno sofisticiranija. I jedni i drugi ne mare za nauku, projekti /novac su samo kod podobnih. I jedni i drugi imaju Službe koje savršeno sarađuju kada imaju zajednički interes, glave padaju jer para/interes vrti gdje burgija neće. A interes je odstraniti sve što misli drugačije, sve što zna, što ima viziju…to je opasno za konzervativce. Da, ima jedna velika razlika – ovdje čovjek ne znači ništa, ovdje čovjek nema svoju vrijednost, ovdje je svejedno hoćete li ostati ili otići, čak je bolje da sami odete, neće  se ruke na vama uprljati. Tamo, nema ni tamo čovjek slobodno misleći neku vrijednost, ali tamo je važan svaki čovjek jer svaki je glasač, a sve dokle se pita moguće ga je kupiti i tako svoje glasove uvećati. Nikada se tamo ne bi desilo da nemar političara dovede u pitanje konstitutivnost naroda, tamo se vodi ozbiljna politika ma šta ona podrazumijevala što ovdje baš nije slučaj. Tamo iako niste njihov, a nešto znate, pozvat će vas jer im trebate, a onda je na vama da pristanete ili ne, a ovdje, ovdje vas nikada neće pozvati ako znate, a niste njihov, ovdje se znanje ne cijeni.

 Tamo puše košava, a ovdje bura. Masline, vino, smokve, trešnje i more su moje opredjeljenje. Idem na put, ali se vraćam…»sve dok u meni živi nada, život je lijep, život je sada.»